Što je to ajurveda?
Ajurveda je tradicionalna indijska medicina i najstariji poznati medicinski sustav iz kojeg su se razvili svi drugi medicinski sustavi, kaže liječnica i savjetnica za ajuvredsku medicinu Biljana Dušić. Ajurveda je kroz povijest doživjela mnoge promjene. Na nju su, naime, utjecali Arapi, ali načela ajuvrede su uvijek ostala jednaka, bez obzira na škole kojih je bilo mnogo. I mnogi ajuvredski liječnici su oformili svoje škole, što je tu znanost još dodatno obogatilo. Na Zapad ju je prenio Mahariši koji je tradicionalno znanje poprilično sažeo kako bi ga zapadnjaci mogli razumjeti, ali sačuvao je načela ajurvede. Načela proizlaze iz načina pristupanja životu koji je tipičan za indijski način razmišljanja.
Ajurvedska načela
Prvo načelo govori da je svijet u nama povezan sa svijetom koji nas okružuje (mikrokozmos i makrokozmos) – tako je zdravlje jedne jedinke uvijek povezano sa zdravljem cjeline.
Prema drugom načelu čovjek i univerzum su manifestacija međusobnog djelovanja pet velikih elemenata koji su nastali u trenutku namjere duha da se manifestira; na ljudskoj tjelesnoj razini kombinacija tih elemenata stvara tri osnovna fluida ili doše koji određuju čovjeka – to su vata (kombinacija elemenata vjetra i zraka), pitta (vatra i voda) i kapha (voda i zemlja). Prema ajurvedi, individualna konstitucija se kodira u trenutku začeća, ta tri fluida čovjeka određuju duševno i somatski te su u svakom od nas zastupljeni u određenom, svakoj osobi svojstvenom omjeru. Individualna konstitucija se do kraja života kod čovjeka ne mijenja, osim u bolesti.
Treće načelo govori da je za zdrav život potrebna ravnoteža svih triju doša. To znači da se svojim načinom života, prehranom, dnevnim navikama, tjelesnim aktivnostima, načinom opuštanja i sličnim moramo pobrinuti za tu ravnotežu.
Tim načelom se u ajurvedi obavlja terapija na način da se smanjuje ono čega ima previše i povećava ono čega ima premalo. Samo ravnotežom svih triju fluida, odnosno pet elemenata tijelo funkcionira skladno i čovjeku omogućuje urbani život.
Odnos ajurvede i zapadne medicine
Gledajući svoja iskustva, Biljana Dušić kaže da se ajurveda i zapadna medicina u nijednom slučaju ne isključuju. Obje djeluju u smislu očuvanja zdravlja čovjeka. I medicinska znanost u sve većoj mjeri dolazi do saznanja koja su u ajurvedi poznata već tisućama godina: da svaka stanica ima svoju svijest i funkcionira kao svjesna jedinica. Naše tijelo je sastavljeno od velikog broja tih jedinica koje se udružuju u različita tkiva i organe koji su također svjesne jedinice. Ajurveda tim činjenicama dodaje još jednu – da sve jedinice povezuje individualizirana točka duha, a jedinice djeluju u skladu s namjerom duha.
Kako nastaje bolest
Tu možemo pronaći i izvor bolesti: ako neke od jedinica – bez obzira je li riječ o stanici, organizmu ili našoj osobnosti – izgube ili namjerno prekinu vezu s onim što drži jedinice na okupu i omogućuje njihovo skladno djelovanje, onda nastaje bolest. Općenito gledano, ajurveda, koja je u našoj kulturi postala popularna, nešto je dobila i nešto izgubila. Ljudi koji žele upoznati ajurvedu na zreo i dubok način imaju tu mogućnost, a s druge strane ajurveda može izgubiti vjerodostojnost površnim pristupom i masovnim marketingom. Na taj način površan čovjek može na temelju površnog pristupa zaključiti da ajurveda ''ne djeluje'! A svaki medicinski sustav, uključujući i našu zapadnu medicinu od čovjeka traži trud i suodgovornost za njegovo zdravlje.
Instant medicina
Nažalost, društveni medicinski sustav ide sve više u smjeru ''instant'' pristupa zdravlju – antibiotik, i sve će brzo biti dobro! To za mene nije medicina, to je loše razdoblje u razvoju medicinskog sustava, pogotovo zapadnog, kaže Biljana Dušić. Medicina je znanost koja ima svoja načela iz kojih proizlazi i s vremenom će, kada postigne starost ajurvede, doći do jednake realnosti i jednakih zaključaka u svom jeziku. Ajurveda i tradicionalna kineska medicina imaju svoj jezik. Gospođa Dušić smatra neprihvatljivim odustajanje od liječenja zapadnom medicinom zbog ajurvede. Obje znanosti mogu ići rame uz rame, dok veliko značenje ima i doprinos čovjeka za svoje liječenje. Ako netko vjeruje u određen način liječenja, snagom svog uma i svojim dubokim vjerovanjem u ozdravljenje može postići više nego oni koji svoje liječenje prepuštaju samo vanjskim utjecajima.
Prednosti ajurvede
Prednost ajurvede u usporedbi s modernom medicinom u njezinoj trenutačnoj fazi razvoja upravo je u tome što ajurveda mnogo ranije otkriva i prepoznaje neravnotežu u tijelu. U ajurvedi postoji šest stupnjeva razvoja bolesti, odnosno neravnoteže fluida koji čine individualnu konstituciju. Svaki stupanj ima svoje simptome. Tek na petom stupnju, kada se neravnoteža toliko produbi i fluidi izađu iz svojih tzv. domova te nađu slabu točku i u njoj se nasele, zapadna medicina može pronaći bolest. Svakako postoji prednost ajurvede u ranijem prepoznavanju simptoma, kod čovjeka koji ima senzibilan odnos prema svom tijelu i duhovnosti te ga neravnoteža pritišče. Aspekt preventive je u ajurvedi iznimno naglašen. Osoba uvijek ima zadatak da definira svoj odnos prema sebi i svijetu, prema životu s velikim Ž, prema univerzumu ili Bogu, kako god to nazvali - to je u svim razdobljima za ljude bilo najteže. Ako je taj odnos neskladan, ako osoba na sebe i na svoju slobodnu volju ne gleda kao na dio cjeline, onda je riječ o teškom nedostatku uma, koji se prije ili poslije odrazi na fiziološko zdravlje. Jedan od osnovnih pristupa ajurvede je, dakle, pomoći osobi da promijeni svoje unutrašnje doživljavanje života. U suprotnom se može dogoditi da tijelo fizički izliječimo, ali bolest se ponavlja jer matrica uma ostaje ista. U određenom trenutku osoba mora svjesno odlučiti da će se promijeniti. Na to nas često natjera sam život, ali odluka mora sazrijeti. Nije svatko spreman na promjene u svom životu dok ne dođe pravo vrijeme za to. I to je dio ajurvede i životne mudrosti općenito. Često je upravo bolest znak da je to vrijeme došlo.
Potražimo savjetnika
Najsigurnije je da svatko tko želi sebi pomoći tisućljetnim znanjem i mudrošću ajurvede potraži savjetnika koji je stručnjak na tom području. To vrijedi i za preventivu. Ajurved, naime, traži mnogo teoretskog razumijevanja i iskustva poput medicinske znanosti. Nije dovoljno da čovjek s tabele na internetu odredi svoju konstituciju, pogotovo ako u sebi osjeti neravnotežu. U većini slučajeva konstitucija osobe je kombinacija dviju ili čak triju doša, što zahtijeva pristup prilagođen prehrani, godišnjem dobu, trenutačnom stanju osobe i njezinim mogućnostima za promjene, kaže Biljana Dušić.
Terapije ajurvede
Ajurveda poznaje različite terapeutske metode. Lijekovi su prije svega biljni i mineralni pripravci (na primjer Shilajit) koje možemo kupiti u obliku kapsula ili tableta. Tu su i razni čajevi i pripravci različitih ulja i ghija koji u Indiji cijene kao jednu od najplemenitijih masnoća. Jedan od terapeutskih pristupa ajurvede je i joga te njezine tehnike. To prije svega pomaže kod problematičnog funkcioniranja energetskih centara – čakri koje su u određenim dijelovima tijela usko povezane sa stanjem kralježnice. Vježbanjem joge otvara se glavna energetska os uzduž kralježnice, a zatim i eterični kanali kojima putuje životna energija. Ključni dio terapije je i prehrana – hrana koju konzumiramo triput na dan tijekom cijelog života određuje nas na vrlo značajan način. Postoje još mnogi pristupi koji su za nas malo ''egzotičniji'' pa ih stoga rijetko i koristimo.
Liječenje koje traje
Uglavnom, ajurvedsko liječenje traje određeno vrijeme tijekom kojeg se u tijelu nešto promijeni. U ajurvedi, naravno, postoje i lijekovi za akutne primjere. Za temeljito liječenje i trajne rezultate potrebna je pak potpuna suradnja pacijenta i do nekoliko mjeseci tijekom kojih dolazi do važnih rezultata. Kad osoba promijeni matricu, odnosno uzorke u svom tijelu i umu, nastupa zdravlje kao trajno stanje, a kod osoba koje već pate od posljedica bolesti razina zdravlja koja je za njih moguća.
Uloga karme
Za ajurvedu je činjenica da svatko od nas ima svoju sudbinu. Neki mogu bez ogrebotine preživjeti tešku nesreću, a drugi mogu slomiti vrat i umrijeti uslijed pada s prve stube. U ajurvedi se to zove karma. Svatko ima svoju priču koja je relevantna za njegovo životno iskustvo i dosegnuti možemo toliko daleko koliko ta priča dopušta. To vrijedi i za ajurvedu. Svaki liječnik bez obzira na sustav može često spoznati da pravim pristupom liječenja može pomoći osobi, ali ta osoba svojim umom i životnom situacijom to onemogućuje. Liječenje mora biti dio cjelovite priče. Karma je ta koja nam pomaže razumjeti te priče. Neke osobe koje prakticiraju ajurvedu mogu okrivljavati karmu kako bi prikrili svoju nesposobnost i neprofesionalnost. To nema nikakve veze s ajurvedom i medicinom. Kod liječenja nije važan medicinski sustav, nego srce i duh iscjelitelja, naglašava Biljana Dušić. Ako je stvarno pozvan za tu aktivnost, onda će uvijek raditi za dobrobit ljudi i njihova izlječenja. Medicinski sustav je instrument, ključan je onaj koji ga upotrebljava. Ajurveda naglašava kontakt sa Životom (Bogom) općenito. Iscjelitelj može čovjeku pomoći probuditi vlastitu dušu koja ga motivira za promjene.
