"On ti je sin pjevača x," predstavili su mi još davno jednog dečka s kojim sam išla na crkveni vjeronauk. Tijekom sljedećih 30 godina nismo se previše susretali, ali kad bi izašla neka vijest o njemu, on je uvijek ispred ili iza imena imao "sin pjevača x."
Sa sobom je nosio očevu slavu, ali i stigmu. Pokušao je slijediti oca u istoj karijeri, ali nekako je uvijek ostao njegov sin…
Rijetko koje dijete poznate osobe pretekne roditelje po poznatosti. Paris Hilton to je uspjela, možda i Michael Douglas. Nerijetko ipak sinovi i kćeri poznatih žive u vječnoj utrci za vlastitim identitetom, odvojenim od identiteta svojih roditelja. I nisu nužno sretni što su im roditelji poznati. Willow Smith, kći Willa Smitha i Jade Pinkett Smith, izjavila je kako je odrastanje uz slavne roditelje bilo apsolutno grozno.
Djeca koja odrastaju u sjeni svojih roditelja mogu razviti nesigurnost u same sebe,
Kad je mom poznaniku preminuo slavni otac, priznao je kako fizički zapravo nije baš imao oca jer više je bio s drugima nego s obitelji. Pročitavši to, nekako me prožela tuga...
Uvijek sam mislila da je djeci poznatih baš super jer odrastaju u odličnim uvjetima, a sve do tog teksta nisam u cijelosti shvatila kako je djeci možda ipak važnije da su roditelji prisutni.
Nedavno smo bili na svečanoj završnoj priredbi na kojoj jednoj curici u publici nisu bili ni mama ni tata, nego njezina dadilja. Svima ostalima bili su prisutni roditelji, dok su njezini slavni roditelji valjda bili na nekom snimanju, gaži ili putovanju.
Dijete je bilo tužno iako je pokazivalo prisnost sa svojom dadiljom, stalno je gledala u druge roditelje. Kako smo stajali blizu nje, samo sam čula A kad će doći moja mama i moj tata? Srce mi se kidalo, a vidno i dadilji, koja ju je stisnula još jače i nešto umirujuće prošaputala, pa se dijete nasmijalo.
Djeci poznatih nekad je vrlo važno da drugi ne znaju tko su im roditelji.
Moja prijateljica dijete je jedne poznate osobe. Kad god bismo izlazile vani, nikad nije govorila o glumi ili spomenula svoju majku, a uživala je što je od mame razlikuje prezime pa je mogla, kako mi je rekla, živjeti svoj život, a da ne uzdišu svi stalno za njezinom mamom.
To što neka majka nije poznata i što je prisutna doma ne treba automatski povezati s tezom da su one bolje majke.
Nekoliko sam puta bila prisutna kad bi ljudi doznali tko joj je mama i cijeli bi se razgovor odmah promijenio. Ajmeeee, pa to ti je mama? Wow! i onda bi ostatak vremena ona morala pričati o mami iako joj je to vidno išlo na živce. Njezin je pak prijatelj uživao u svom slavnom prezimenu jer mu je davalo prednost pred curama.
A što kad je mama ljepša od svoje kćeri? Ili kad je tata uspješniji sportaš od svog sina?
Koliko je teško odrastati pored nekog čiji uspjeh vjerojatno nikad nećeš dosegnuti ili premašiti?
Pročitala sam neka mišljenja psihologa, koja sumiram ovako:
Djeca koja odrastaju u sjeni svojih roditelja mogu razviti nesigurnost u same sebe, tjeskobu i pretjeranu opsjednutost savršenstvom. Nerijetko pokušavaju slijediti upravo karijere uspješnih roditelja, ali najčešće odabiru put anonimnosti pa odlaze studirati u druge države ili promijene prezime samo kako ne bi bili dijete roditelja x.
Znam da svaki posao nosi svoje žrtve za obitelj.
Pomorci ne viđaju djecu mjesecima, trgovkinje nerijetko ne mogu vikende provoditi kod kuće ili na izletu, pjevači su stalno na putu, glumci nerijetko odsutni i mjesecima... nastavite niz.
Karijera, gotovo kakva god da bila, ima svoje plusove i minuse. Nema savršenog posla, ma koliko vas Instagram ili LinkedIn ekipa uvjeravala u to. Možeš pronaći onu zlatnu točku gdje ti je najugodnije, ali savršenog poslovnog (kao i privatnog) života nema.
Ti si barem imala mamu koja je bila s tobom, neki nisu te sreće. Moja je živa, al više je van nego doma.
Kao studentica upoznala sam jednu jako bogatu djevojku. Zavidjela sam joj na svim stvarima i putovanjima o kojima je pričala na fakultetu. Kad sam izgubila majku, prišla mi je nakon jednog predavanja da mi izrazi sućut i rekla nešto što me duboko taknulo i trgnulo.
Ti si barem imala mamu koja je bila s tobom, neki nisu te sreće. Moja je živa, ali više je vani nego doma. Nema veze, barem imam super baku, rekla je. Zagrlile smo se jako, kao da smo tješile jedna drugu. Tad sam shvatila da sam sretnica jer sam imala prisutnu mamu dok je bila živa. To mi je puno pomoglo da se oporavim.
To što neka majka nije poznata i što je prisutna kod kuće ne treba automatski povezati s tezom da su one bolje majke. Mislim da je to tek zabluda.
Druga je krajnost odreći se karijere radi djece, ni to mi nije zdravo rješenje. Majke domaćice nerijetko se pretvore u žrtve, tragičarke koje su život posvetile djeci, a nitko ne cijeni to što rade jer su, eto, kod kuće.
Pisala sam o raznim aspektima roditeljstva već ranije, pa tako i o savršenim majkama, domaćicama i majkama zaposlenicama. Nema idealnog roditeljstva. Bez obzira na to bili poznati ili ne, roditelji trebaju pronaći balans koji će njihovoj djeci omogućiti da cvatu mentalno: biti prisutni, ali isto tako dati im prostora da sami razviju svoja krila.
Možda o ovoj temi može kvalitetnije pisati netko drugi, možda se neće svi složiti sa mnom…to mi i nije cilj. Nećemo se nikad svi složiti oko nečega. Bitno je da se pokušamo razumjeti, a ne skočiti na svaku riječ koja nam ne odgovara.
Neka mi ne zamjere oni koje je ovaj tekst možda povrijedio, inspiracija mi je bila tužna curica s priredbe… Ako je to bila vaša curica, drugi put otkažite posao i pojavite se, to će vašem djetetu značiti više od svega.
