Nemamo ime za bebu, kad je vidimo, odlučit ćemo kako će se zvati. Nemali broj ljudi izgovorio je ovu rečenicu, na što se drugi dio nemalog broja ljudi iznenadio jer su oni znali kako će nazvati dijete čim su saznali za trudnoću.
Moram priznati da sam i ja u ovoj drugoj skupini. Nije neobično za jednu IVF mamu koja godina planira trudnoću da ima spreman set imena, pa sam tako i ja imala nekoliko imena za svoju bebu, ali sva su bila ženska! Jedno jedino muško ime koje mi se sviđalo dobilo je veto od mog muža. Tim više sam se zaista nadala da će naša beba biti curica.
Jedna naša prijateljica rekla je kako su ona i suprug tek u bolnici odlučili kako će im se zvati dijete. Dvoumili su se između dva imena pa su odlučili pričekati da vide dijete i da im neko od ta dva imena "sjedne". Kad se beba rodila, roditelji su odabrali treće ime. Po doktoru.
Drugi par koji poznajemo isto je imao taj plan biranja imena po rođenju, a također je imao dva imena. Oni nisu čekali da im neko ime "sjedne". Naime, i jedan i drugi bili su žestoko za ime po vlastitom izboru. On je htio dijete nazvati po tati, njoj je to bilo seljački. I tako se dogodilo da se više od dva tjedna nisu mogli odlučiti. I što sad?
Zakon kaže da dijete moraš imenovati u roku od mjesec dana. I tako je maleni dobio dva imena trideset dana od rođenja. Svi ga, naravno, zovu po ovom prvom iako se roditelji trude da ga drugi oslovljavaju s oba imena. Ali ako jednog Petra svi u školi zovu Pero jer je kraće, nada da će nekog s dva imena djeca zvati baš tako unaprijed je izgubljena bitka.
I mene su zvali Barbi jer se zovem Barbara. To mi je pomalo išlo na živce jer mi je Barbi sa sobom nosilo neku konotaciju – praznoglava plavuša lutkica. Nije pomagalo ni to što sam imala svjetliju kosu… Bila sam Barbi.
Zbog toga sam oduvijek sam znala da će moje dijete imati toliko kratko ime da ga teško itko može preimenovati, tj. skratiti. Srećom pa smo se suprug i ja brzo dogovorili da će se curica zvati Mina.
Ne znam što bi bilo da sam rodila curicu koja nije imala ime, da se nismo mogli dogovoriti ili da sam čekala da je vidim pa da mi neko ime samo dođe.
Možda bi se zvala Ružica. Naime, tako odmilja zovem svoju curicu. Malo, osjetljivo, nježno, mirisno stvorenje koje ne znaš ni kako treba držati da je ne ozlijediš je poput ružice. Tepala sam joj "ružice" dosta dugo i često da ju je čak nekoliko ljudi u parkiću kasnije nazvalo Ružica jer je čulo da je tako dozivam dok trčkara.
Ali moram biti iskrena i reći da ne bih nikada nazvala svoje dijete Ružica. Imena s kvačicama, kao i sva ta imena koja završavaju kao da su umanjenice nisu mi sad baš najdraža iako znam neke jako drage ljude koji se zovu Dragica, Vjekica, Ružica… Pa i moja nona je bila Perica!
Suprug i ja imali smo još jedan nadimak za svoju malenu koji smo koristili samo interno. Kako je bila ćelava, a glavica je bila u početku malo zaležana, dobila je od mame i tate privremeni nadimak koji je nama bio smiješan, ali nema šanse da ga ikad tu priznam.
Srećom pa smo se suprug i ja brzo dogovorili da će se curica zvati Mina.Ne znam što bi bilo da sam rodila curicu koja nije imala ime, da se nismo mogli dogovoriti ili da sam čekala da je vidim pa da mi neko ime samo dođe.
Uglavnom, mislim da je skroz dobro ispalo što smo planirali ime, a ne da smo čekali da je vidimo i "osjetimo" jer bi bila ili Ružica ili to-ime-koje-neću-reći. Ovako je od samog rođenja na njezinu krevetiću pisalo Mina. Kako je rekla jedna sestra s odjela: "Pa baš je Mina, vrlo borbena i glasna."
Sjećam se da sam rekla: "Ako netko nagazi na nju, neće mu biti dobro." Znam da sam provjerila značenja imena Mina na različitim jezicima i pročačkala kako bi je eventualno mogli zezati u školi. Ne želim joj priuštiti zezanje, djeca znaju biti okrutna.
Pogledala sam online kakva sve značenja nosi to ime, pa sam vidjela da u različitim kulturama znači različite stvari, a najčešće se spominjala riječ "ljubav". Kako je ona naša najveća ljubav, ime joj dobro pristaje. No isto tako vjerujem da bi joj pristajalo i neko posve drugačije ime, kao što drugoj djeci pristaju njihova.
Nekom baš stoji ime Magdalena, nekom stoji ime Mia. Nema univerzalno ljepšeg ili ružnijeg imena, ima samo različitih ukusa. Ne budite osoba koja će drugu osobu poniziti zbog odabira imena.
To što neka osoba ne voli ovo ili ono ime stvar je osobnog ukusa, ne ljepote samog imena. A ako vam netko naglas iskomentira ime vašeg djeteta u nekom negativnom svjetlu, znajte da imate posla s nekulturnom osobom kojoj manjka socijalne inteligencije, ali možda i dobrote. Jer što imaš od toga da nekom kažeš kako je djetetovo ime ružno ili čudno? Što točno netko dobiva time osim da likuje nad nečijim izborom i tako ga ponizi?
Nema loših imena, samo loših ljudi.
