„NAZVAO ME MALALA“ 29.veljače na National Geographic Channelu u 20:55
Film nam prikazuje mladu ženu s dva vrlo različita života – životom tinejdžerice koja se voli šaliti i igrati s braćom, brine se zbog ocjena i voli pratiti kriket, te životom predane aktivistice koja se susrela s predsjednicima i premijerima, proputovala svijet i obraćala se UN-u. „Trenutačno mi se čini da vodim dva različita života”, kaže ona, “Život djevojke koja se kod kuće svađa s braćom, ide u školu, piše domaću zadaću i polaže testove ali postoji i druga djevojka koja je aktivistica za obrazovanje pa se čini da su to dva različita života. Svakodnevno se trudim povezati njih dvije i smatrati to dijelom svog života. Idem školu i pripremam se za ispite, ali sam i aktivistica. Obje sam ja.”
Ova mlada djevojka koja svojim duhom, karizmom i jednostavnošću pokreće svjetske vođe da se angažiraju u borbi za pravo na obrazovanje djece i inspirira ljude diljem svijeta svojim životnim putem, prvi puta je pustila svoj glas u svijet pisanjem bloga za BBC. Prisjeća se siječnja 2009. godine kao jednog od najtežih perioda svog odrastanjau dolini Swat. Talibani su svake večere ubijali po nekoliko ljudi na glavnom trgu. Uz oca , Ziauddina Yousafzaia koji je bio vrlo angažirani aktivista i profesor u Pakistanu, vrlo rano se počela interesirati za njegove borbe koje vodi sa vlastima. “Slušajući njegove govore, moj mi je otac postao uzor i inspiracija, voljela sam slušati način na koji je govorio o ženskim pravima, obrazovanju i promjenama koje svi želimo vidjeti. Govorio bi o promjenama i rekao: „Možemo mi to, doći će do promjena.“ I u našoj je školi bilo vrlo dobrih govornika, neke djevojčice držale su govore na jutarnjim okupljanjima pa sam i ja htjela držati takve govore, željela sam govoriti kao moj otac”. Kada su Malalinom ocu sa BBC-a rekli da traže učenika koji bi pisao blog o životu djece u dolini Swat, Malala je čuvši to, oduševljeno rekla ocu da to želi biti ona. U svom blogu-dnevniku pisalala je o vrlo tužnoj svakodnevici; o zatvaranju škola za djevojčice, stavičnim ubojstvima koje je viđala na putu do škole, o strahovima koji su kao djeca proživljavali, o beznađu... Osjetila je snagu svog glasa koji je odjeknuo svijetom i znala je da ju ništa neće zaustaviti. Na optužbe da nije iskrena i da se pretvorila u brend mirno je odgovorila: “ Ljudima koji tako pričaju se može oprostiti. U našoj zemlji postoji ekstremna beznadežnost i ljudi su razočarani i očajni. Ne podržavajte Malalu, nego obrazovanje za djevojčice i prava žena.
