Mladenke su velove počele nositi još u doba Antičkog Rima kada su se žene dan svoga vjenčanja od glave do pete umatale u crvene prekrivače.
Mnoge mladenke svoj izgled za dan vjenčanja ukrase i velom koji se smatra sinonimom za romantičnost
Naime, Rimljani su imali ideju da mladenka izgleda kao da gori, a svrha tog vatrenog plamena koji je okruživao mladenku bila je da otjera zle duhove za koje se vjerovalo da mladenki mogu uništiti dan vjenčanja.
Tijekom vremena, veo je postao sredstvo s kojim se mladenka prerušavala kako bi se obranila od zlih duhova i skrila od supruga koji lice svoje mlade nije smio vidjeti do trenutka kada su postali muž i žena.
Kada bi obred vjenčanja završio mladoženja bi skinuo veo s mladenkina lica što je simboliziralo da je vlasništvo nad sada udanom žene prešlo iz jednih u druge ruke – iz očevih u suprugove.
Prema nekim vjerovanjima, velovi su imali i namjenu da pod njihovom težinom mladenka nikako ne može pobjeći od udaje.
