Posjet zagrebačkom Dječjem domu u Nazorovoj iskustvo je koje vas nikada ne ostavlja ravnodušnim, a ovoga puta ondje smo se uputili kako bismo posjetili Majčinski dom, koji djeluje u sklopu doma, gdje sa svojom sedmomjesečnom kćerkicom Leom boravi i 23-godišnja Anita Horvat. Trenutačno najmlađa korisnica Majčinskog doma jedna je majka od 14 godina.
Majčinski dom u Nazorovoj djeluje kao mala zajednica u kojoj svaka korisnica ima svoja zaduženja i obveze, a prostor je uređen kao veliki stan. Tako je stvorena obiteljska, domaća atmosfera u kojoj mlade mame i trudnice, koje ondje borave rješenjem Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili jednostavno nemaju gdje biti, uče kako se skrbiti za dijete, voditi kućanstvo, kuhati, a neke se i dalje školuju te ih se potiče na to.
Od šest majki i dvije trudnice koje trenutačno borave u Majčinskom domu samo dvije nisu maloljetnice.
U svakoj spavaćoj sobi po dvije su mame sa svojim bebama, a postoji i soba samo za trudnice. Na raspolaganju su im zajednički veliki dnevni boravak, kuhinja s blagovaonicom, za djecu je uređena i igraonica, a za mame, uz kupaonicu, i mali beauty kutak, gdje se mogu šminkati i raditi frizure.
Vodi se računa da se obilježi svaki rođendan, i mama i njihovih beba, ali i teta iz doma koje im pomažu.
No, život ondje nije zamišljen kao u hotelu, nego kao mjesto koje će ih pripremiti za samostalan život i brigu o djetetu nakon što napuste dom, u kojem mogu boraviti godinu dana. Boravak se može i produžiti ako korisnica pokaže spremnost da će se brinuti za dijete, ali još nije uspjela riješiti stambeno pitanje i posao ili ako se još školuje. Djeci i mamama ondje je sve osigurano, uključujući i zdravstvenu skrb, te ih se potiče da rodiljne naknade čuvaju kako bi imale neku ušteđevinu kada izađu iz doma.
Trenutačno je najmlađa korisnica Majčinskog doma majka od 14 godina, a imali su i korisnice od četrdeset i više godina koje jednostavno nisu imale gdje biti s djecom.
Ondje od srpnja prošle godine, kada se rodila njezina kći Lea, živi i 23-godišnja Anita Horvat, koja je na Majčinski odjel Dječjeg doma Zagreb došla četiri dana nakon Leina rođenja.
Anita je ponovno došla na odjel nakon što je ondje već boravila kada je rodila svoje dvoje starije djece, Lorenu, koja će 19. lipnja navršiti četiri godine, i Lauru, koja će 20. kolovoza imati tri godine. Lorena i Laura sada su u udomiteljskoj obitelji u Zelini, gdje im je određen ostanak do prosinca dok, kako se nada Anita, ona i njezin zaručnik ne riješe stambeno pitanje i omoguće svojim kćerima normalan obiteljski život.
Bila sam nezrela majka
Anita je i sama do svoje 17. godine živjela u udomiteljskoj obitelji, kao i njezina sestra. Njezini roditelji su se rastali, otac joj je umro prije 12 godina, a majka je živjela u sasvim desetom kraju.
Kada se Anita sa svojim 34-godišnjim zaručnikom Ivanom iz Virovitice preselila u Zagreb prije četiri godine, živjeli su u neprikladnim uvjetima u kući na Mihaljevcu, zbog čega su, kada su Loreni bile dvije i pol, a Lauri jedna i pol godina, rješenjem centra za socijalnu skrb djevojčice privremeno bile smještene kod njezine majke. No, kako su kod njezine majke zabilježeni neki propusti u brizi o unukama, otišle su u udomiteljsku obitelj u Zelini. Anita ih posjećuje subotom na dva sata, i telefonski se čuju i kaže da joj jako nedostaju.
Dat ću sve od sebe da vratim Lorenu i Lauru, da budemo obitelj, da im pružimo ljubav i da nemaju onakav život kakav smo imali Ivan i ja, da imaju bolji život, kaže nam Anita, koja je tijekom razgovora u krilu držala svoju kćerkicu Leu. Ona je veselo, dobro i mirno dijete, a Anita je uz pomoć teta iz Majčinskog doma, Valentine, Marije, Martine i Ankice, puno naučila o skrbi za dijete te priznaje da je s Lorenom i Laurom bila nezrela majka.
Njezin zaručnik trenutačno živi u Kosnici, također u jednom domu. Našao je posao, a Anita se nada da će ga zadržati kako bi, kada ona u srpnju izađe iz doma, mogli započeti zajednički život. Ona je po struci kuharica, a radila je i kao čistačica te prije odlaska iz doma planira i sama potražiti posao.
Zagrebački odrezak radim najbolje, to sam pripremala na maturi. Znam kuhati, a što ne znam, uvijek pitam i teta mi pokaže, pa idući put znam, pohvalila nam se ova mlada majka. U Majčinskom domu korisnice uz podršku radnog instruktora, odnosno teta, pripremaju razna jela i kolače, doručak i ručak dobivaju gotove, dok večeru pripremaju same, kao i ručak nedjeljom. Bude tu gulaša, ujuška, pizze, kroasana, palačinki, torti, a za Božić su pripremali i svečani ručak te ih je teta Valentina podučila kako pripremiti domaću juhu i servirati stol.
Aniti nije bilo svejedno kad je doznala da se s Leom mora ponovno vratiti u Nazorovu.
Mislila sam si 'što će ti ljudi misliti o meni', ali moram ići radi djeteta. Mislila sam da me nitko od cura neće prihvatiti i htjeti se družiti sa mnom, ali odmah smo se sprijateljile. Zahvalna sam što sam opet došla na Majčinski odjel, što su me sad opet malo više potaknuli da budem dobra mama. Zahvalna sam i svim tetama, medicinskim sestrama, socijalnoj radnici i psihologinji u Nazorovoj, kaže. U rodnoj Virovitici nailazila je i na predrasude i osude što tako mlada ima djecu kojoj nije mogla osigurati adekvatnu skrb.
Ja se mogu brinuti o svojoj djeci, ali kriva sam što nam moj zaručnik nije osigurao neke osnovne uvjete. Nisam tada imala ni posao, dok sam ga našla, već je bilo kasno. Ivan je rekao da će se i on sada potruditi, dodaje.
Socijalna radnica Mateja Mandić Blažević voditeljica je Majčinskog doma te kaže kako se nerijetko dogodi da majka odluči napustiti odjel bez djeteta, odnosno da ostavi svoje dijete. U tom slučaju dijete se zbrinjava u domu te se područni ured za socijalnu skrb obavještava o majčinu odlasku i oni dalje pokreću sudske postupke. Majka i dalje ima pravo posjetiti dijete, ovisno o sudskoj odluci i o tome kako su uređeni osobni odnosi.
Većina njih dođe posjetiti dijete te budu i dalje u djetetovu životu, a neke odu i ne vrate se, i ne pitaju za njega. Nažalost, to se vrlo često događa.
Naša uloga je da u tih godinu dana boravka korisnice na Majčinskom odjelu procijenimo može li majka brinuti samostalno o svojem djetetu ili ne može. U dosta se slučajeva pokaže vrlo brzo kako se majka nije sposobna samostalno brinuti o djetetu, bez neke podrške, i zato smo mi tu kako bismo ukazali područnim uredima zavoda za socijalni rad i zajedno s njima odlučivali što i kako dalje, govori Mateja Mandić Blažević.
Nije se nikada dogodilo, dodaje Mateja, da neka mama koja može brinuti o djetetu nakon izlaska iz doma završi na ulici. Imaju i mogućnost smještaja u organizirano stanovanje, a trenutačno ondje stanuje jedna korisnica sa svojim djetetom. Upravo završava večernju srednju školu i radi, a dijete dovodi u dom na cjelodnevni boravak.
Kod majki koje stvarno pokažu mogućnost da mogu brinuti o djetetu, žele se dalje školovati, a nisu u mogućnosti biti više na odjelu, imamo na korištenju u domu dva stana i one budu smještene tamo. Brinu o svojem djetetu, ne moraju plaćati stanarinu i režije te mogu i dalje štedjeti, obilazi ih se redovito, pomaže im se u kupovini hrane. Imaju mogućnost voditi jedan normalan život izvan ustanove, ali opet uz našu podršku, ispričala nam je socijalna radnica.
Najljepša priča iz karijere
Majčinski dom u Nazorovoj ustanova je otvorenog tipa, korisnice se ondje smještavaju po zakonu o socijalnoj skrbi, što znači da je boravak ondje svojevoljan, uz pristanak skrbnika ili uz vlastiti pristanak ako su punoljetne. Neke korisnice odluče same otići, pa i onda kada nemaju riješeno ni stambeno pitanje ni financije.
U trenutku kad one odluče otići mi nemamo mogućnost njih prisilno zadržavati. Savjetujemo im da ne odlaze, ako odluče otići, o tome odmah obavijestimo policiju ako su maloljetne. Ako su punoljetne, obavještava se centar za socijalnu skrb, odnosno područni ured da provjere gdje su otišle, pogotovo ako odu s djetetom, objašnjava voditeljica Majčinskog doma.
Mlade majke i trudnice, nastavlja, često znaju doći s idejom da je Majčinski dom kao zatvor, no vrlo brzo shvate da on to nije.
Korisnice mogu odlaziti u šetnju, do obližnjeg Britanskog trga ili trgovine. Dom je u lijepom djelu grada, puno je zelenila, tako da ih se i potiče da što više idu u šetnje s djecom.
Jako mi je lijepo raditi s njima. Imamo dosta korisnica koje su Romkinje i lijepo mi je vidjeti kako one donesu svoju kulturu te druge korisnice uče o drugoj kulturi i običajima, čime se stvara atmosfera zajedništva i jednakosti. Često imaju potrebu i skuhati neko svoje tradicionalno jelo.
Mateja s korisnicama njeguje prijateljski odnos uz, naravno, dozu profesionalnosti, ne inzistira na tome da je oslovljavaju s vi, već je zovu imenom ili teta.
Moram priznati, dosta su toga i one mene naučile iako ja tu radim i u ulozi sam voditelja. Sada su nam trenutačno sve korisnice osim dvije maloljetne. S njima je dosta izazovno raditi jer ste tu zapravo u ulozi roditelja, ističe.
Imaju i dobru dugogodišnju suradnju s udrugom Korak po korak, koja svakog tjedna održava radionice za korisnice doma, kroz razne projekte često im omogućuju odlaske u kazalište, kino, na izložbe, na neke druge radionice te pomaže u organizaciji školovanja za korisnice u suradnji s Pučkim učilištem Zagreb.
Svaki ponedjeljak s gospođom Draganom imaju radionicu Mama je Mama, na kojoj uče i razgovaraju o razvoju djece, praktičnim stvarima poput ostavljanja djeteta u vrtiću dok je mama na poslu i svemu ostalom vezanom za brigu od djetetu i njihovu budućnost kao majke.
Životne priče korisnica Majčinskog doma i njihovih obiteljskih situacija su različite. Otac jedne korisnice je prisutan, ali puno radi te nije imao autoritet nad njom i zato je u Nazorovoj, dok su kod dvije korisnice očevi u zatvoru.
Često roditelji nemaju autoritet i pristanu da njihova kći dođe ovdje jer ne mogu utjecati na njih i odgojno im postaviti neke granice i zato im je u redu da one budu ovdje. Da su na sigurnom, da nisu prepuštene same sebi i da ne rade što žele jer mi imamo pravila i očekivanja od njih.
Koliko god jesmo ustanova otvorenog tipa, korisnice moraju poštovati neka pravila, pogotovo kad su maloljetne, tu imamo jasno postavljene granice. Kad odu, primjerice, na vikend kod obitelji, uvijek ih kontroliramo, one su upoznate s tim i to im je u redu, objašnjava Mateja Mandić Blažević, koja u Majčinskom domu radi od 2019. godine, a u Dječjem domu Zagreb bila je i pripravnica 2014. te je i tada bila dosta uključena u rad Majčinskog doma. Jedna korisnica koja je kao trudnica sa 16 godina došla u dom bila je u početku jako nesuradljiva i problematičnog ponašanja, no Mateja je uspjela s njom stvoriti odnos povjerenja. Ta djevojka, ističe Mateja, jednostavno joj se uvukla pod kožu.
Nakon pripravničkog prešla je na drugo radno mjesto, no s tom mladom mamom i dalje je ostala u kontaktu, i u kontaktu su dandanas. Njezino dijete sad ima osam godina i ide u školu, ona je izrasla u predivnu mladu majku, završila je srednju školu, pri čemu joj je i Mateja dosta pomogla, te je uz pomoć doma i sponzora upisala fakultet i uskoro će biti i fakultetski obrazovana.
To mi je najljepša priča iz karijere dosad. Toliko sam ponosna na nju i kad gledam unatrag iz kakvih je uvjeta došla i što je sve postigla, zbilja je izrasla u predivnu mladu ženu i majku. U kontaktu smo već osam godina i bit ćemo i dalje.
Ima stvarno lijepih priča, sve više i više. Ima korisnica kod kojih vidimo da to što radimo ima smisla, da žele brinuti o djeci, poput djevojke koja nam je sad u organiziranom stanovanju. Sve i svašta je prošla, a sad brine o svojem djetetu i živi normalan život, kaže voditeljica Majčinskog doma u Nazorovoj.
