Tih čudesnih 40 tjedana nije stresno samo majkama već i očevima. I dok je povezivanje mame i bebe česta tema razgovora, o povezivanju očeva i novorođenih beba rijetko se govori.
Taj osjećaj koji se ne može opisati riječima doživjeli su i oni. Iako beba ne raste u njihovu tijelu, niti im bujaju hormoni, niti im se mijenja cijelo tijelo, oni se također nose s određenim strahovima.
Kako bismo saznali kako se tate osjećaju kad njihovi mališani dolaze na svijet i je li doista tako strašno sudjelovati na porođaju, porazgovarali smo s trojicom očeva koji su svoju bebu ugledati u istom trenu kad je došla na svijet.
Sjećam se pogleda svoje prve kćeri, kad ju je babica donijela na rukama. Taj pogled nikad neću zaboraviti. Pogledala me okicama, a ja sam joj rekao:
Dobar dan ljubavi, dobro došla na svijet, prisjetio se tata Domagoj Mađura iz Zagreba.
Čim su saznali da je supruga trudna, njemu je bilo jasno da želi s njom u rađaonicu.
Volio bih da svi očevi to dožive, tata Domagoj
Trenutak kad dijete dolazi na svijet je veličanstven. Ono što žena prođe na samom porodu muževi bi trebali vidjeti. Ne želim nikoga tjerati, ali bih volio da oni to vide. Jer to je stvarno teško opisati.
U tom trenutku rađa se novi život. Vidiš kroz koju patnju žena prolazi kako bi vaše dijete došlo na svijet. Mi muškarci ne bismo mogli podnijeti ni deset posto toga, priznaje tata Domagoj, koji je čak tri puta bio prisutan na porođaju i ponovio bi to baš svaki put.
A beba…beba se ne rodi mirisna, čista i okupana kao u filmovima.
Kako bi pomogao očevima koji se dvoume, dodao je da na porođaju tate mogu biti totalno odvojeni od krvi. Uopće ne morate vidjeti što se događa iza paravana. Više krvi zapravo vidite u filmovima, rekao je.
S njim se slaže i tata Hrvoje Vargić iz Zagreba. Njemu je to također bio sasvim logičan slijed događaja, a strah od rađaonice uopće nije imao, barem dok nije zakoračio unutra.
Sjećam se kako mi je proradio adrenalin u trenutku kad sam ušao u rađaonicu. Više me udario nego nju. Bilo me strah jer sam vidio koliko je boli, a ja ne mogu pomoći. Mogu samo stajati tamo i biti podrška. Taj trenutak izazvao je intenzivnije emocije u meni, prisjetio se Hrvoje.
Taj trenutak izazvao je intenzivne osjećaje u meni, tata Hrvoje
Mnogi očevi osjećaju nelagodu, strah ili čak gađenje i uplašeni su za intimni život u budućnosti. Jer, kako su mnogi izjavili, slika je to koja će se urezati u pamćenje i možda više nikad neće izaći iz glave.
Dobar dan ljubavi, dobrodošla na svijet.
Tate iz naše priče uopće se ne slažu s tom tvrdnjom. Posebno tata Domagoj, koji smatra da se na intimnoj razini još više zbližio sa svojom suprugom jer je bio prisutan na porođaju.
Martin Grđan iz Bjelovara tata je devetomjesečne Eme. Suprugu i njega spojila je ljubav prema medicini, tako da su njemu krv i bolnice bili sasvim normalno okruženje. Kako nam je i sam objasnio, on je oduvijek znao da će biti prisutan na porođaju svoga djeteta.
Pratnja na porođaju mora proći tečaj, to je praksa u gotovo svakoj bolnici. Tjedan dana u suradnji sa stručnjacima potrebno je kako biste mogli biti skupa u tom trenutku.
Moralna podrška počinje u trenutku kad saznaš da ćeš postati otac, tata Martin
Nakon što smo završili tečaj, nju su odveli u rađaonu, a ja sam neko vrijeme čekao ispred. Onda krećeš unutra, oblače te i tu počinje igra – za tatu ona sa živcima, a na mami je da izdrži bol, govori nam tata Martin i otkriva kako je sa suprugom razgovarao o svojim osjećajima tijekom trudnoće.
Nikome nije ugodno u bolnici, čak ni u tom prekrasnom trenutku. U glavi je strah da sve prođe u redu, da beba bude zdrava, da ne bude nikakvih komplikacija, da se pupčana vrpca ne omota oko vrata…Dakle, i strah i sreća, sve je pomiješano u tom trenutku.
A beba… Beba se ne rodi mirisna, čista i okupana kao u filmovima, simpatično govori tata Martin. Baš zato razumije očeve koji ne mogu biti prisutni na porođaju. Ondje nije ugodno i to nije lako za muški želudac.
Znam prijatelje, kolege i poznanike koji nisu uspjeli izdržati do kraja. Doktor je morao asistirati i praktički njih poleći na krevet pokraj mame. Vjerujem da ima muškaraca koji slabije podnose takve prizore, ali meni kao medicinaru to je bio samo još jedan prekrasan zadatak, prisjetio se.
Je li poželjno da tata bude prisutan na porođaju?
Koliko god zvučalo zastrašujuće za očeve, porođaj je trenutak u kojemu su poželjna oba roditelja. Majke nikako ne bi trebale same prolaziti porođaj, ali ako očevi ne mogu, žene ih ne bi trebale siliti.
Doula Sanja Bukač Štritof napominje da postoje i druge osobe koje mogu biti pratnja majkama na porođaju. Sestra, sestrična, prijateljica ili doula svakako su odličan izbor ako tata smatra da je to prevelik izazov za njega.
Mnogi muškarci misle da su spremni i doista žele svoju ženu držati za ruku, a na kraju im pozli, pa moraju izaći. Važno je postupiti po svom osjećaju i ne kriviti drugu stranu ako smatra da je to previše. Tako ćemo izbjeći razočaranje s obje strane, objasnila nam je doula Sanja.
