Još uvijek premalo tinejdžera i njihovih roditelja dolazi po pomoć u vezi s homoseksualnom orijentacijom. To nije zbog toga što se s time odlično nose, nego zato što su mnogi tinejdžeri prestravljeni pred mogućnošću da njihovi roditelji i drugi odrasli oko njih saznaju takvu informaciju o njima, pa je vrlo pažljivo taje.
Zabrinjavajuće je što mnogi roditelji kod kuće negativno komentiraju homoseksualnost i ne pomišljajući da se možda upravo njihovo dijete nalazi u toj skupini koju blate, često žestokim negativnim komentarima.
Najgore je kada roditelji pitaju mogu li izliječiti homoseksualnost kod svoga tinejdžera. A kada im objasnim da se homoseksualnost ne liječi, za razliku od homofobije, više se nikada ne jave.
TOLERANCIJA PREMA RAZLIČITOSTI
S obzirom na to da je seksualnost općenito svojevrsna tabu-tema u odnosu roditelja i djece, kako je tek s razgovorima o homoseksualnosti?! Preporučila bih svim roditeljima da, ako ne znaju sami, svakako potraže stručnu pomoć i nauče kako razgovarati o seksualnosti.
Homoseksualnost se, za razliku od homofobije, ne liječi
Što se tiče razgovora o homoseksualnosti s djecom, sržni dio tog razgovora je onaj o toleranciji prema različitosti. Svi mi odrasli moramo poraditi na toleranciji sami sa sobom kako bismo taj stav mogli prenijeti na buduće generacije.
Trebamo se jako truditi promovirati toleranciju prema različitosti jer društvo u kojem se ne toleriraju homoseksualci društvo je u kojem se ne toleriraju ni oni koji su manjina po bilo kojem drugom kriteriju.
Dokazano je da u takvom društvu ni, primjerice, stari ljudi ne prolaze dobro, a starost je ono što nas sve čeka. Moramo prestati vjerovati u mit da je moguće tako jednostavno podijeliti ljude na osnovi samo jedne karakteristike i po toj ih jednoj karakteristici procijeniti.
ŠTO AKO JE VRŠNJAK ''DRUGAČIJI''?
Vjerojatno je da će tinejdžer kroz odrastanje upoznati osobe drugih seksualnih orijentacija i biti u društvu u kojem će se rugati nekoj različitosti (vjerskoj, nacionalnoj, spolnoj…). Kod djece je nužno poticati razvoj empatije jer što je veća razina suosjećanja, bolje je psihološko zdravlje djeteta.
Moramo se truditi promovirati toleranciju prema različitosti jer društvo u kojem se ne toleriraju homoseksualci je društvo u kojem se ne toleriraju ni oni koji su manjina po bilo kojem drugom kriteriju
Razvojem empatije razvijaju se i barem dvije važne stvari: suosjećanje prema onima koji su u manjini i suočeni su s odbacivanjima i raznim oblicima zlostavljanja, kao i sposobnost procjene kada je u nekom društvu bolje šutjeti nego izlagati sebe nasilju.
Ako postoji mogućnost da dijete bude izloženo nasilju zbog izražavanja vlastitog mišljenja, bolje je da se ne izjašnjava glasno o svojim stavovima, kao i da se ne druži s ljudima koji su nasilni.
ALI ONA NIJE TIPIČNO ŽENSKO! JE LI MOŽDA… GEJ?
U pubertetu se seksualnost tek budi i formira, stoga nije neobično da se tada doživljavaju i heteroseksualne i homoseksualne privlačnosti. Dok se gradi identitet, često se eksperimentira s raznim ulogama, baš kao u nekoj trgovini šešira.
Tinejdžer će isprobati razne šešire prije nego što odabere onaj koji mu najbolje pristaje, a roditelji se ne trebaju previše obazirati na te transformacije. Neka kroz odjeću i frizuru gledaju u srce svog djeteta jer su tamo prave informacije koje im trebaju.
KLJUČNA RIJEČ - STRPLJENJE
Tinejdžerske godine su godine traženja vlastitog identiteta i vlastitih granica, i dok se identitet ne izgradi, nije moguće sa sigurnošću reći koja će biti njegova završna forma.
Tada je ključna riječ strpljenje, a jedna je od ključnih pogrešaka napadanje i zabranjivanje nečega što nikada ne bi imalo takvu važnost za tinejdžera da roditelj to nije proglasio nepoželjnim.
U tinejdžerskom mozgu događa se proces u kojem kada roditelj za nešto kaže ''NE'', tinejdžer odmah promisli ''TO JE ZA MENE''. Zato roditelj treba pažljivo birati što će zabraniti.
8 ISTINA O (HOMO)SEKSUALNOSTI KOJE MORA ZNATI SVAKI RODITELJ:
Kod djece je nužno poticati razvoj empatije, jer što je veća razina suosjećanja, bolje je psihološko zdravlje djeteta
Kao roditelji nemojte zaboraviti na to da:
… vas vaše dijete treba, treba vašu zaštitu i vaše prihvaćanje.
... prvi razgovor o ovoj temi nikada u životu nećete zaboraviti ni vaše dijete ni vi. Zbog toga morate jako paziti na svoje ponašanje i svoje riječi, bez obzira na to što mislili i osjećali. Crveni gumb na kojem piše REC je pritisnut i sve se snima.
… ovo nije vaših pet minuta, nego djetetovih. Ne mislite na sebe, na to što ćete reći susjedima i obiteljskim prijateljima, na to da nikada nećete grliti svoje unučiće i plakati na vjenčanju… Ne mislite na sebe. To ćete učiniti malo kasnije, najbolje uz pomoć stručnjaka.
… liječenje od homoseksualnosti nije znanstveno utemeljeno i takvi postupci mogu biti štetni za mentalno zdravlje inače zdrave osobe. Sve je više država u svijetu koje su odlučile zakonom zabraniti liječenje homoseksualnosti kod maloljetnih osoba.
… je vaše dijete zdravo i sposobno biti sretno u životu, bez obzira na seksualnu orijentaciju.
… homoseksualnost NIJE izbor. Nije ni heteroseksualnost. Znate da vas nitko ništa nije pitao kada ste se prvi puta zaljubili.
… homoseksualnost NIJE greška u odgoju. Niste vi u nečemu pogriješili, za razliku od susjede Marije, i time izazvali homoseksualnu orijentaciju kod svog djeteta.
… nitko ne može nagovoriti vaše dijete na homoseksualnu orijentaciju. Ali može da zapali cigaretu. Ili popije alkohol. Ili proba kokain.
Idealno bi bilo kada biste rekli: VOLIMO TE. UVIJEK ĆEMO TE VOLJETI. TO ŠTO SI REKAO/REKLA NIŠTA, BAŠ NIŠTA NE MIJENJA.
Idealno bi bilo da nakon toga zagrlite svoje dijete. Zahvalite mu na povjerenju. I pitate da vam kaže što mu treba od vas.
Dr. sc. Ana Kandare Šoljaga doktorica je psihologije, psihoterapeutkinja te vlasnica i voditeljica psihološkog savjetovališta u kojem pruža usluge psiholoških tretmana, psihodijagnostike i profesionalne orijentacije. Autorica je knjige Tinejdžeri: praktični vodič za roditelje.
Lezbijska organizacija Rijeka 'LORI' ponudila je tri savjeta za otkrivanje svoje seksualnosti roditeljima i okolini:
1. Prvo prihvatite sebe
Svaki ''coming out'' je individualan – ne postoji formula kad i kako reći roditeljima da ste gej. Vrlo je bitno da osoba prvo prihvati sebe i nužno je biti u potpunosti dobro sa sobom kao lezbijkom ili gejem (što je isto proces koji traje zbog odrastanja u društvu koje osuđuje sve one drukčije spolne orijentacije od heteroseksualne).
Tri četvrtine ispitanih LGBT osoba je doživjelo osuđivanje, predbacivanje i verbalno nasilje od roditelja, uz čestu situaciju da dijete žele voditi psihologu ili pak svećeniku na liječenje.
2. Očekujte šok iz okoline
Tek nakon samoprihvaćanja dobro je razgovarati s drugima i otvoriti se. Kod otvaranja roditeljima važno je imati na umu da će i njima to biti svojevrstan šok, da to možda prvi put jasno čuju i slično te im treba dati vremena da to prihvate. U najvećem broju primjera roditeljima isto treba i do dvije godine da se potpuno ''pomire'' s činjenicom da im je dijete gej ili lezbijka.
3. Naoružajte se literaturom
Dobro je roditelje uputiti i na neku literaturu, na savjetovališta udruga i sl. Ipak, u nekim primjerima odnosi se trajno poremete ili prekinu. Nažalost, istraživanja provedena u Hrvatskoj pokazuju da su roditelji na drugom mjestu kao počinitelji nasilja prema LGBTI osobama.
Također, tri četvrtine ispitanih LGBT osoba doživjelo je osuđivanje, predbacivanje i verbalno nasilje od roditelja (uz čest slučaj da dijete žele voditi psihologu/psihijatru ili pak svećeniku na liječenje ). Ipak, najveći broj roditelja koji negativno reagira ipak nakon nekog vremena promijeni svoje ponašanje i počinju prihvaćati činjenicu da im dijete nije heteroseksualno.
