Dok se bliži treća godišnjica braka i devet godina veze, razmišljam o tome kako često imam osjećaj da tek sada upoznajem svog partnera, ali i sebe. Shvaćam da ima toliko toga u svakodnevnim aspektima braka o čemu mi nitko zapravo nije govorio.
Nije da sam tražila savjete ili da sam guglala što se dogodi kada stupiš u brak, ali moglo bi biti korisno da me netko upozorio na ono ključno što se mijenjaju kada sam dodala novo prezime. Bi li meni i mom suprugu tranzicija iz veze u brak bila lakša da smo imali nekog mentora, možda.
Jesam li dovoljno iskusna da dijelim savjete o partnerstvu i braku? Sigurno ne, ali želim podijeliti s vama pet stvari koje su me iznenadile u prvih nekoliko godina braka.
1. Svađanje je normalno
Koliko god mi bili zaljubljeni u svog partnera, nesuglasice su neizbježne. Život pod istim krovom dvoje ljudi recept je za moguću katastrofu ako to gledate na realan način. Dva svijeta, različite navike, kao i odrastanje, koje je ključno za formiranje osobnosti, ne čine zajednički život laganim. Naprotiv, sve što ste mislili o zajedničkom životu možete zaboraviti u trenutku kada prvi put trebate rasporediti kućanske poslove ili kada dođe prvi račun. Ali nesuglasice i svađe ne znače da je brak osuđen na propast, nego nas uče kako da riješimo sukobe s poštovanjem i otvorenom komunikacijom.
Lako je to reći, ali ako smo zaista spremni za brak i suživot, budite spremni i na novu dimenziju svađanja. Moram priznati kako je ovo bilo nešto čega sam se najviše pribojavala, odnosno svađe su bile nešto što sam mislila da ćemo ja i moj sadašnji suprug završiti prije nego što potpišemo list papira u općini. Iskreno, naša prva godina braka bila je iznimno izazovna i u ovih devet zajedničkih godina nikada se nismo toliko prepirali.
Sada kada gledam na to sve, iz ove vizure to jesu možda sitnice, ali nama su bile ogromne prepreke za koje u nekoliko navrata nismo mislili da ćemo uspjeti riješiti. To jest jedna od najizazovnijih stvari, ali nas i uči o nama samima i načinu komunikacije koji uvijek može biti bolji.
Dakle, nikada se ne trebamo bojati reći kako se osjećamo i što želimo u braku, ali svakako trebamo naučiti slušati više nego što mislimo da već slušamo. Prva priznajem da i dalje radim na tome, ali nakon tri godine braka također vam mogu reći da se naša komunikacija bitno popravila te iako i dalje imamo raznoraznih svađa, naučili smo moć riječi oprosti, pogriješio/pogriješila sam i idemo dalje.
2. Osjećat ćete se drukčije
Ništa se neće promijeniti s brakom, sve će biti isto, ionako ste živjeli skupa. Tu sam rečenicu čula bezbroj puta, jednom čak i od svoga supruga, ali ja vam moram reći da je to netočno. Prvi sam put osvijestila da se osjećam drukčije u braku nekoliko mjeseci nakon vjenčanja. Osjetila sam da je moj suprug drukčiji, obzirniji i pažljiviji. Isto tako nisam mislila da bi nakon tada šest godina veze mogla postojati nova razina intimnosti, ali i tu sam se prevarila.
U mom mozgu dogodio se neki spoj zbog kojeg sam u potpunosti promijenila način gledanja na svoju vezu i svog partnera. Duboki osjećaj pripadnosti, zajedničkog pogleda na budućnosti, pa i odabranosti, u meni su probudili želju da postanem još bolja partnerica. Ovaj dio je divan, njega se ne trebate pribojavati, njega trebate prigrliti jer je to početak prekrasne transformacije.
3. Vaš suprug je vaša obitelj
Nije da nisam osjećala kako je moj partner dio moje obitelji, ali trenutak kada zaista shvatite da je vaš suprug vaša obitelj trenutak je u kojem možete predahnuti. Pretpostavljam da vam to zvuči očito, ali to je mentalna promjena koju mnogi zanemaruju.
Kada kažemo uzimam, da, ili što već kažemo matičaru, ne izjavljujemo da ćemo samo voljeti osobu pored nas. Mi izjavljujemo da je osoba pored nas odsad naša obitelj. Moj suprug je moj najbolji prijatelj, rame za plakanje, oslonac, pa tek onda partner, te sam zaista privilegirana što smo se izabrali i kao obitelj.
4. U redu je da vam nedostaje vaša neovisnost
S vremena na vrijeme svi mi koji već dugo vremena živimo s partnerom ili smo u braku prisjećamo se vremena kada nismo nikome morali odgovarati za svoje postupke. Bilo da ste voljeli partijati do jutarnjih sati ili iznenada otputovati, takvo se ponašanje mijenja u suživotu.
Netko će na to možda gledati kao na negativnu stranu braka, ali po meni je to samo dio emotivnog sazrijevanja koje bi se svakako trebalo u nekom trenutku dogoditi. Nama je trebalo neko vrijeme da naučimo koje su naše granice, gdje počinje glupost, a prestaje poštovanje, ali nakon svađa, milijun okretanja očima i pasivno-agresivnih esejskih poruka, mislim da smo napokon došli na zelenu granu.
Normalno je da nam nedostaje naša neovisnost s vremena na vrijeme, ali poštovanje i briga koju dobijemo u braku ne može se mjeriti s prošlim iskustvima kada sam bila solo. Odjednom, svaka odluka koju donosimo nosi sa sobom novu dimenziju jer moramo uzeti u obzir osjećaje i potrebe našeg partnera.
Nekada će se to činiti restriktivnim, osobito ako ste navikli na samački život, ali bitno je zapamtiti da se neovisnost i partnerstvo međusobno ne isključuju. Možete još uvijek njegovati svoju samostalnost, ali uvijek imati na umu zajednicu koju ste kreirali. Brak po meni donosi prekrasan osjećaj zajedništva koji nije uvijek jednostavno balansirati, ali kada u jednom trenutku otključamo tu idealnu ravnotežu između sebe i partnera, dobivamo bezbroj novih mogućnosti za istraživanje svoje nove neovisnosti.
5. Brak je rad, a ljubav nije samo riječ
Puno puta suprug mi je govorio kako ljubav nije dovoljna i tada zaista nisam imala pojma o čemu govori. Činjenica je da je osam godina stariji od mene, ali sam mislila kako ja već znam sve što trebam znati o ljubavi. Nakon više godina pronalaženja sebe napokon sam shvatila o čemu je riječ. Ljubav je riječ koju često spominjemo i o kojoj često čitamo, ali ljubav nije samo emocija. Brak i ljubav konstantan su rad na neodređeno i ako oko toga ne vodimo računa, na kraju ćemo taj isti brak uzimati zdravo za gotovo. Čak i nakon devet godina zajedničkog života, i dalje učim potpuno nove stvari o svom suprugu.
Nedovoljno se podsjećamo na to da stalno trebamo pronalaziti nove načine da se povežemo, iznenadimo jedno drugo i jednostavno razumijemo bolje jedno drugo. Kao osobe potpuno smo različiti, mijenjamo se i dalje, ali ljubav koju imamo jedno za drugo kao ljepilo veže sve te različitosti kako bismo učvrstili svoj odnos.
Leptirići u trbuhu odlepršaju vrlo brzo, čak i ako niste predugo bili zajedno prije braka, ali kada kreirate sa svojim partnerom stvarnost koja vam odgovara, onda shvatite da je ta stvarnost ljepša od leptirića. Prava se ljubav po meni ne nalazi u velikim gestama.
Ona se nalazi u tihim trenucima prihvaćanja, predanosti, i razumijevanja. Svaki dan biram svog supruga i svaki dan izaberem da će ljubav pobijediti na kraju dana, bez obzira na to koliko me puta iznervira što ne vraća stvari na svoje mjesto.
