Povodom praznika rada prisjetili smo se aktivističko – modnih kampanji i projekata posvećenih artikuliranju i nastojanju da se poprave prava radnika u tvornicama tekstila, smještenim uglavnom u zemljama trećeg svijeta
Tijekom posljednja dva desetljeća mnogo se govorilo o nehumanim uvjetima u postrojenjima tvornica tekstila smještenima u zemljama trećeg svijeta. Kampanjama i prosvjedima unatoč, prava radnika i radnica takvih postrojenja na bolje se mijenjaju sporo ili nikako.
Ipak, status quo ne stišava glasovi onih koji upozoravaju na taj problem, a jedna takva organizacija je i 'The Canadian Fair Trade Network'.
Detox Fashion nastoji uvjeriti poznate brendove da prilikom obrade materijala prestanu koristiti kemikalije opasne za ljudsko zdravlje, naročito štetne za endokrini sustav
U sklopu kampanje na etiketama odjeće nastale u Kambodži, Sijera Leoneu i Bangladešu, uz osnovne informacije o sastavu materijala i veličini, ispisane su sudbine ljudi koji su ih proizvode.
Sako s fotografije nastao je Bangladešu. Deklaracija otkriva da ga je sašila djevojka Joya koja je sa 12 godina napustila školu kako bi majci pomogla uzdržavati dva mlađa brata, nakon što joj je otac poginuo u tvornici pamuka. Na svakoj je etiketi naglašeno kako to nije i čitava priča.
Revolucija u modi
Osvjetljavanju priča 'iza etikete' posvećena je i organizacija Fashion revolution. U znak sjećanja na tragediju koja se dogodila 23. travnja u tvorničkom postrojenju Rana Plaza u Bangladešu kada je, zbog lošeg stanja građevine, živote izgubilo 1 129 radnika i radnica, ovih su dana održali društveni eksperiment u Berlinu.
Na Alexanderplatzu su postavili automat gdje su se majice mogle nabaviti po cijeni od tek dva eura. No dodatna cijena bilo je upoznavanje s pričom radnice koja ju je stvorila. Osam od deset ljudi odustalo je od kupovine i mjesto toga doniralo novac organizacijama posvećenim modnom aktivizmu. Kako je sve izgledalo pogledajte u videu.
Sasvim drugačiji modni reality show
Iz norveške novinske kuće Aftenposten došli su na sjajnu ideju te troje mladih modnih blogera iz Norveške dali priliku da sudjeluju u stvaranju onoga što najviše vole – modnih krpica i to u državi gdje se proizvodi značajan dio odjeće koju nosimo - Kambodži.
Kroz pet kratkih epizoda imamo prilike gledati kako se Anniken Jorgensen, Frida Ottesen i Ludvig Hambro, navikli na sve blagodati života u zemlji stabilne ekonomije, nose sa svakodnevnicom rada u tvorničkom postrojenju, vrućinom, oskudnom hranom, satnicom od deset i više sati rada i nadnicom od samo 3 dolara dnevno (20 kuna).
Tijekom showa upoznajemo i kambodžanske radnice te doznajemo njihove životne priče. Reality show može se u cijelosti pogledati na linku.
Detoksikacija mode
U poduljoj povijesti aktivističkih borbi organizacije Greenpeace smjestila se i zanimljiva, danas možemo potvrditi, uspješna kampanja Detox Fashion pokrenuta 2011. Cilj je bio uvjeriti poznate brendove da prilikom obrade materijala prestanu koristiti kemikalije opasne za ljudsko zdravlje, naročito štetne za endokrini sustav, te tako zaštite vodene površine u blizini postrojenja. Najznačajnija zagađenja detektirana su u Kini.
U sklopu provokativne kampanje, pred trgovinama nekih poznatih modnih brendova, diljem svijeta, postavljene su gole lutke s tetovažom kineskog simbola za vodu. Na pozitivnu reakciju nije se dugo čekalo. Detoksikaciji mode prva se pridružila Puma, zatim Nike i Adidas, a nastavili su Marks&Spencer, C&A, Zara, Mango i brojni drugi.U sklopu kampanje na etiketama odjeće nastale u Kambodži ili Bangladešu, uz informacije o sastavu materijala i veličini, ispisane su sudbine ljudi koji su ih proizvod
Studenti za prava radnika
Uvjeti radnika u tvornicama tekstila nametnuli su se kao vruća aktivistička tema 90-tih godina prošlog stoljeća. Kako to često biva promjena je krenula iz redova studenata, u ovom slučaju američkih studenata okupljenih oko organizacije United Students Agaist Sweatshops.
Zahvaljujući akcijama koje su provodili, najčešće mirnim prosvjedima ispred sjedišta poznatih brandova, zaslužni su za brojne pomake na bolje, među kojima je bitno spomenuti transparentnost poslovanja u vidu objave lokacija, honorara i općih uvjeta rada.
Uvidjevši da su za pozivanje nekog branda na odgovornost potrebni formalniji alati, utemeljili su The Worker Rights Consortium (WRC), nezavisnu organizaciju za istrage i monitoriranje rada u tvornicama diljem svijeta.
