Najodvratnije komentare koje ćete čuti kao žena dobit ćete upravo od drugih žena. Muškarci mogu biti svakakvi, znamo da ne nedostaje mudraca i šovinista, no oni nekako ne znaju ubosti onako otrovno kao žene.
Njihovi komentari prosto budu (pri)prosti. Mi žene volimo finese pa biramo mjesto uboda, tamo gdje najviše boli. I kao da imamo poseban otrov namijenjen za pripadnice istog spola.
Ispod članka u kojem je jedna naša poznata voditeljica ispričala priču o svojim IVF postupcima našao se jedan komentar koji je glasio ovako:
Podržavam sve to, ali za jednu od gore spomenutih mogu slobodno reći da joj je možda uzrok ponašanje još u srednjoškolskim godinama (tada sam je ja upoznala)! Sve naše krivo ponašanje (pogotovo fizičko, u njezinu slučaju tjelesno ima kad-tad posljedice! Nažalost! Na greškama se uči! Naučila je i ona na teži način!
Nažalost, pod tim štitom slobode govora, dobili smo prostor gdje bullyji nastupaju.
Ispod jednog članka o tome kako je druga poznata osoba trudna u 41. godini našla se druga dugog jezika, a kratke pameti pa je ponosno objavila: Što se tu ima čestitati, ja sam u tim godinama već imala kćer od 21 godinu.
Ovo su samo dva primjera sipanja otrova. Iako su brojne druge čitateljice stale u obranu dviju žena, nažalost, moderatori tih stranica na Facebooku nisu smatrali potrebnim obrisati te zle komentare. Sloboda govora, reći ćete. Nažalost, pod tim štitom slobode govora dobili smo prostor na kojem nastupaju bullyji.
Ne, sloboda govora ne bi trebala biti sloboda verbalnog nasilja.
Pristojno ponašanje uči se kod kuće, ali ima ljudi koji se u javnosti loše ponašaju, pogotovo kad su zaogrnuti anonimnošću.
Možda imate sreće pa ste odrasli negdje gdje se svi poštuju i jednostavno vam je nevjerojatno da postoje loši ljudi. Onda počnete čitati komentare po Facebooku i shvatite da živite u balonu, daleko od prizemne stvarnosti, i da nasilnika ima previše.
A zašto još nisi rodila? znale su me pitati mnoge, od tete iz zagrebačkog kioska do neke none u mom otočkom selu. Čim bi vidjele da imam muža, a i pokoju boru na licu, a nemam kolica koja guram ispred sebe, odmah bi počelo bockanje. Jer selo, makar se radilo o zagrebačkom kvartu, mora znati sve o vama. Da bi vas mogli preciznije ogovarati.
Druga verzija toga pitanja dođe nakon što rodiš pa te pitaju: Zašto nisi prije rodila?
Khm, jer možda nisam htjela roditi s 20 godina živeći kao podstanar na minimalcu i jer sam željela svom djetetu dati više od života osim preživljavanja i nesretne majke?
Nisam to rekla, kao ni da nisam našla odgovarajućeg partnera. Nisam im rekla ni da sam znala što je zaštita, za razliku od njih (i kod mene se pojavi želja za otrovnim komentarima, samo ih najčešće prešutim jer ipak znam za pojam pristojnosti).
Užasno je nefer i sebično prema djeci roditi s 40, imat će staru mamu koja će brzo umrijeti, još je jedan od takvih komentara koje sam čula o nama "starim mamama".
Naravno, nisu mi to rekli u lice, već su dežurne duše u parkiću komentirale neku treću koja taj dan (još) nije došla u parkić. Nisu znale da sam i ja rodila s 40, a naočale su mi skrile bore.
Nisu znale ni da sam 10 godina pokušavala postati mama, one bi ionako vidjele samo krajnji rezultat – da sam ja sebična jer sam ipak rodila s 40 godina, kad sam valjda već trebala biti baka.
Nisu svi komentari izrečeni u zloj namjeri, kao što te i osa može slučajno ubosti ako baš nezgodno staneš pored nje. Ljudi nekad jesu zločesti, a uglavnom samo ne razmišljaju o tome što govore.
Jedan od TOP klasika jest kad se nekom povjeriš da vam ne ide baš lako ostati trudna da ta osoba ispali: A mi se poseksali jednom i odmah beba!
Vau, kakav bekhend. Kakva pobjeda! Umjesto da ti doda lopticu lijepim uzvratnim komentarom koji je podržavajući, osoba je upravo fokus tvog problema prebacila na vlastiti uspjeh.
Erm, čestitam, znala bih odgovoriti potpuno zbunjena takvim odgovorom.
Znam da ljudi kojima bih se ispovjedila nisu bili zli, zato sam to smatrala bedastim momentom kakve svi mi imamo. Sigurna sam da ne manjka ni mojih jezičnih bisera prema nekom u posve pogrešnom trenutku. Jer nismo naučili slušati, čak ni kada razgovaramo s prijateljima.
Izleti nam svašta, dogodi se. Ali na internetu nema tog opravdavanja da ti je izletjelo jer moraš potrošiti malo vremena da napišeš komentar pa stisnuti enter.
Ako si na internetu glup i zločest, jednostavno si takav i inače. Nije ti izletjelo.
Odrasli smo ljudi, ajmo naučiti da nekad ne trebamo sve prokomentirati, posebno na internetu gdje pojma nemamo što se nekom događa u životu i zašto živi tako kako živi.
Uostalom, roditeljstvo nije natjecanje. Pristojnost bi trebala biti.
