Petak navečer, vaši prijatelji su nabrijani za noćni izlazak koji čekaju već od prošlog petka, a vi vodite mini rat sa praznim novčanikom koji vam dodatno nabija grižnju savjesti.
Sigurna sam da smo se svi mi našli u ovakvoj situaciji gdje vodimo razgovore sa svojim praznim računima i novčanicima, ali imam osjećaj kako se ni u današnjem društvu nije promijenilo ništa u vezi grižnje savjesti koju osjećamo kada jednostavno nemamo dovoljno novca za provode.
Zašto, u eri navodnih progresivnih vrijednost, nedostatak novca još uvijek ima takvu moć nad našim društvenim interakcijama? Odgovor na ovo pitanje vjerojatno nije toliko očito, te ga ja ne mogu sa sigurnošću dati jer mislim da je stvar koju ne možemo generalizirati.
Živimo u društvu koje često poistovjećuje financijsku vrijednost s osobnom vrijednošću, gdje se razmetanje s materijalnim stvarima smatra pokazateljem uspjeha.
Nije ni čudno da onda osjećamo grižnju savjesti, u nekim slučajevima i anksioznost, kada se suočimo sa činjenicom da financijski ne možemo baš uvijek pratiti svoje društvo.
Financijske borbe nisu rijetke
Na faksu sam nekoliko puta osjećala toliki sram što ne mogu izaći svaki treći dan, da sam u potpunosti ignorirala činjenicu da izlazim sa nula eura jer nisam htjela propustiti ništa, nisam htjela da se osjećam drugačije, te zapravo iz mladalačke gluposti nisam shvatila koliko je opasno izaći bez ijednog novčića.
Nakon dugo vremena mi se prije godinu dana opet dogodila slična situacija kada sam bila pozvana u jedan zagrebački klub. Poziv sam na prvu prihvatila, ali nakon što sam provjerila cijene, brzo sam se predomislila. Jednostavno sam rekla da mi ta dva tri sata nisu dovoljno intrigantna da zbog njih narednih tjedan dana jedem juhu iz vrećice.
Ovoga puta nisam osjećala sram, ali mi je bilo jednako žao kao i prije desetak godina. Nisam sigurna zbog čega je moj osjećaj i dalje takav, ali mislim da u današnjem okruženju priznavanje financijskih ograničenja se na van čini kao priznanje neuspjeha.
Financijske borbe nisu rijetke i što sam starija sve više vidim ljude oko sebe koji imaju faze totalne besparice, ali to je samo normalno ljudsko iskustvo. Otkud onda osjećaj srama kada su trenuci kada nemamo novca za provode zapravo zajednička stvarnost?!
Oslobađanje srama i grižnje savjesti u trenucima kada nemamo novca za druženja s prijateljima, počinje promjenom načina razmišljanja.
Našim prijateljima smo bitni mi i zato se ne brinite da će vas netko tko vas zaista cijeni i voli gledati kao veliku novčanicu. Naravno, ne mislim da je novac nebitan, ali ne bi trebao definirati našu vrijednost niti diktirati naše društvene interakcije.
Dakle, sljedeći put kada se zadesite u situaciji gdje pola sata smišljate koju poruku sastaviti društvu jer ne možete izaći s njima, zapamtite ovo: iskrenost nije znak slabosti, već snage. Naša financijska situacija ne definira našu osobnost, a autentičnost u današnjem vremenu je jednostavno neprocjenjiva.
