Za kvalitetnu je tavu uvijek dobar znak težina, debelo dno i robustan izgled, a kod kupnje nije na odmet provjeriti i varove na ručki jer se često, kod jeftinijih tava, zna dogoditi i da otpadne. Za dobru tavu, kaže Tomislav, treba izdvojiti minimalno pet stotina kuna, a poželjno je i provjeriti brand ili se držati onih provjerenih.
1. Tava od nehrđajučeg čelika (Edelstahl Rostfrei)
Plića tava je idealna za ispeći šnicle ili sotiranje luka, a dublja za pohanje i kuhanje sautéa poput Stroganoffa. Prednost ove tave je što se tijekom kuhanja može staviti i u pećnicu zajedno s komadom mesa kojeg smo u njoj zapekli.
Dobra rostfrei tava ima debelo višeslojno dno koje dugo i dobro drži toplinu, može se jako zagrijati i ne zakuhava prilikom sotiranja. Rostfrei tava ako se dobro ne zagrije ili nam je namirnica jako vlažna, lijepit će se. Kod jela poput mesa u umaku ili sautéa to nam paše jer dodavanjem tekućine ono što se primilo na dno tave će se odlijepiti i tako će se stvoriti najviše okusa. Kod kupnje ove tave treba obratiti pozornost na veličinu koja nam treba, dakle da stane u pećnicu i da u tom slučaju ima vatrostalnu ručku.
Dugogodišnji freelance chef , Tomislav Škunca otkrio nam je kako se koriste i održavaju određeni tipovi tava
2. Tava presvučena teflonom ili titanom
Ovakav tip tave može biti aluminijski ili također od nehrđajučeg čelika. Odlika joj je da se namirnice u njoj obrađuju bez puno masnoće i da se ne primaju za dno. Idealna je za filet ribe koji je potrebno zapeći na strani kože ili za jaje na oko. Lako se čisti i ništa se ne prima za dno.
No, s takvom tavom treba jako paziti da joj se ne uništi/zagrebe zaštitni sloj i da se ne pregrijava jer materijal kojim je presvučena ispušta otrovne sastojke. Jeftinije varijante tankih aluminijskih tava treba izbjegavati jer se prejako zagriju, a toplinu ne drže dugo i često se događa da namirnica koju želimo popržiti zakuha.
3. Rebrasta željezna tava (Guss tava)
Nema bolje tave za ispeći steakove. Dobra je i za prepeći šnitu kruha za brusketu ili postignuti hrskavu slaninu. Nakon pečenja mesa rebrastu tavu potrebno je očistiti dok je još vruća. Najbolje ju je isprati vodom jer se time postiže da se sve bjelančevine koje su se primile za dno odlijepe i tava ostane čista.
Nakon toga najbolje je u nju posipati sol i staviti grijati na vatru. Vruća sol izvlači vlagu iz nje te ju je poslije najbolje samo premazati uljem da ne poprimi hrđu.Odlika teflonske atve je da se namirnice u njoj obrađuju bez puno masnoće i da se ne primaju za dno
Željezne tave jako su dobre i za palačinke, naravno, u tom slučaju ne koristimo rebrastu, nego običnu ravnu tavu. Ne bi se smjela prati vodom jer nakon toga tava se lijepi i lako poprima hrđu. Tavu za palačinke obrišemo krpom ili papirnatim ubrusom, premažemo je uljem i pustimo da stoji do slijedeće upotrebe.
4. Bakrena tava
Bakrene tave su sada u trendu, ali i skupe. Najbolje provode toplinu i u njima se najbolje kontrolira pečenje i željena temperatura kod pečenja steakova ili većih komada mesa. Uglavnom su bakrene tave pocinčane ili presvučene slojem nehrđajučeg čelika. To se radi kako bi se izbjeglo stvaranje mrlja i promjena boje na njima jer bakar reagira na kiselinu.
Bakrene tave uglavnom proizvode male manufakture. Najviše se koriste u Francuskoj i popularne su u restoranima visoke gastronomije, baš zato jer se s njima jako precizno može raditi i dobro postići određeni detalji.
5. Emajlirana tava
To je posuđe koje se uglavnom koristi u domaćinstvu, manje u profesionalnim kuhinjama. Mana emajliranim tavama je brzo pregrijavanje, i slabo zadržavanje topline.
Emajl je nešto bolji i manje štetni materijal od teflona ili keramike ako se ispravno koristi. Emajlirano posuđe nikako ne smije biti okrhnuto i mora biti kvalitetno, pri kupnji ove tave svakako treba obratiti na to pozornost.
