Ida Prester: Ne vjeruj Instagramu! Evo kako stvarno izgleda daleko putovanje s malom djecom

Gle, ne želim vam lagati, pričati bajke. Putovanje na drugi kontinent sa sitnom dječicom u pratnji nije baš avantura za svakoga.

Naravno da se i to dešavalo, ali možda dvadeset posto vremena. Ostalo je planiranje, smirivanje, balansiranje. Ne vjeruj Instagramu. :) Ni u ovom slučaju, ni inače.

Bilo je stvarno genijalnih momenata zbog kojih se sve to isplatilo, Vijetnam je čudo prirode, klincima je sve u svemu bilo prekrasno, pogotovo Roku koji se većine doživljaja sjeća i oduševljeno prepričava već mjesecima – safarija, kula od pijeska, ogromnog akvarija s morskim psima, svojih vijetnamskih frendića... Opet bih ponovila sve ispočetka sto puta. Ali daleko od toga da je bilo med i mlijeko. Razvodili smo se i mirili nekoliko puta, a da budem skroz iskrena, bilo je i drama koje smo mogli izbjeći da smo se pripremili na vrijeme.

Zato bih vam voljela dati nekoliko savjeta, ako se odlučite na takav rollercoaster, a ja vam ga toplo preporučujem, pored svih briga i mogućih nezgoda. Ne trebate ni ići tako daleko, dovoljna je mala promjena sredine tu i tamo. Djeca upijaju svijet oko sebe, upoznaju i cijene razlike, a mi ih formiramo kao znatiželjne, otvorene i tolerantne male ljude.

Razvodili smo se i mirili nekoliko puta, a da budem skroz iskrena, bilo je i drama koje smo mogli izbjeći da smo se pripremili na vrijeme.

Dakle, krenimo ispočetka. Odlučili smo – sredinom veljače idemo u Vijetnam. Cijela obitelj, s dvojicom sinova, jedan od godinu dana (još ne hoda i ne priča) i drugi od 4 godine. Na samu ideju tog pothvata reakcija ogromnog broja mojih frendova i followera na društvenim mrežama bila je – wow! Skidam kapu. U Aziju? I beba? Kakva hrabrost! Čim su krenule takve poruke sa svih strana, znala sam da smo se mooožda malo zaletjeli, uopće nismo razmišljali na taj način. Mi se uvijek u životu bacimo, pa šta bude, to je naš stil. Tak' sam mu se doselila, tak' smo i ostali trudni... Sve nam je cap, cap. Al sad nema nazad, karte su nam v žepu.

Dvadesetak sati aviona, maltretiranja po aerodromima, nervoza, nespavanje, jet lagovi, želučani problemi, povraćanje, dječje posjekotine, gubici prtljage... U tom trenutku te putne radosti nisu nam padale na pamet.

Zamišljali smo samo bijele plaže, nudle s korijanderom i svježim povrćem i dječicu kako se mirno i nasmiješeno igraju u pijesku. Dodatno smo dokuhali stvar vrlo ambicioznim itinerarom. Ne boravimo na jednom mjestu, o ne! Putujemo po duguljastom Vijetnamu skroz od hladnjikavog i kišnog krajnjeg sjevera do tropskog juga. U čergi, sa svom prtljagom.

OK, ja bih o samom Vijetnamu i (ne)zgodama mogla roman napisati, avanturistički ljubić s intrigama, preokretima, obiteljskom dramom i happy endom. Al' ajmo se držati teme i prijeći na konkretne savjete.

Naravno da je sve individualno, neće vrijediti svaki savjet za svakog roditelja, ima nas različitih s različitim potrebama. No ovo je moja kolumna i moje iskustvo, vi slobodno u komentarima podijelite svoje.

1. Jeste li dobri s vlastitim roditeljima? Jesu li još zdravi i funkcionalni? Jeste li dobri sa svekrvom? Vrijeme je da izgladite sve nesuglasice i nagovorite nekog od njih da ide s vama. Veći je trošak, naravno, ali vrijednost još jednog para ruku je neprocjenjiva, pogotovo ako djeca imaju neusklađene termine spavanja. Da smo bili sami, proveli bismo cijeli odmor izmjenjujući se na straži u hotelskoj sobi i čekajući da se netko od djece probudi.

2. U avionu pokušajte uloviti prvi red sjedala. Boravak u avionu s bebom posebna je razina zahtjevnosti. Ako je dijete mlađe od dvije godine, po pravilima aviokompanija nema svoje sjedalo, nego cijelo vrijeme boravi na tvojim koljenima, po desetak sati, što je zahtjevnije i bolnije nego što se čini. Super ti dođe da mrvicu ispružiš noge, a i da malac ne lupa po fen frizuri ljutoj gospođi iz reda ispred (iz iskustva).

3. Ako putujete na drugi kontinent, savjetovala bih kuru probiotika deset dana prije puta. Mi smo ih uredno pili, pa svejedno pobrali neke azijske gricove i grecove, svi smo po 24 sata proveli izbacujući sadržaj na sve rupe (svi odrasli i oboje djece). Svatko u svom terminu. Mislite da to znači da probiotici ne djeluju? Pitam se kako bi tek izgledalo da ih nismo pili. ;) Probajte u svakom slučaju, ništa vas ne košta.

4. Obvezna kolica za sve malce, čak i one odavno prohodale čija kolica su već godinama u podrumu. Roko je upravo navršio četiri godine, ali nema šanse da bi mogao pratiti naš tempo razgledavanja velegrada. Umorio bi se nakon pola sata i sjeo na pod. Ovako smo ga strpali u kolica, čak je mogao malo i odspavati, a mi smo ga gurali ko pravog gospodina. Svi sretni.

5. Postoje kolica koja se mogu tako sklopiti da ulaze u kabinu aviona. Ne mogu vam opisati koliko je to praktično, pogotovo za male puzavce. Staviš juniora u kolica čim sletiš, inače ga moraš držati u rukama dok ne dođe sva prtljaga kolektivno. Do toga može proći i po sat vremena, a nama se već dvaput dogodila da kolica naprosto izgube i pošalju na krivi let. Pakao. Kolica je najbolje u svakom trenutku držati na oku.

6. Ne nosite gotovo ništa prtljage za sebe. Minimum minimuma. Nekoliko stvari jarkih boja da lijepo izgledaju na slikama, zimsku i ljetnu varijantu. Spremite se asketski. Za djecu toliko toga treba da jednostavno nećete imati kapaciteta za borbu s vlastitim kontejnerom od kofera.

7. Postoje neke pilule za spavanje koje se preporučuju za djecu. Zvuči brutalno, al' navodno je na prirodnoj bazi. To nismo istražili na vrijeme, a spavanje nam je bio najveći problem putovanja. Nisu htjeli spavati u avionu, a jet leg ih je mrdao danima. Nagledali smo se crtića u tri ujutro, znam Pseću patrolu napamet. U svakom slučaju, raspitajte se o tome.

8. Ponesite neku instant-kašicu il suhu namirnicu koju klinci vole. Čini vam se da je to bazičan proizvod, da ćete to lako kupiti svugdje. Ma kakvi. Prvo ti treba vrijeme dok se snađeš, pa dok nađeš dućan, pa tamo vidiš da nema ništa slično. Drugačiji su ukusi. Mi recimo gotovo nigdje nismo uspjeli naći običan slani jogurt! U Vijetnamu ih jedu zaslađene i možeš se okrenut na glavu, a nama je jogurt osnova svakog obroka. To nismo baš mogli furat iz Hrvatske, ali za ''7 kornom'' smo plakali. Lokalnu hranu nevoljko su prihvatili tek zadnjih nekoliko dana puta, na to ne možeš računati, djeca su većinom konzervativna kad je riječ o hrani.

9. Ponesite dobar neseser s lijekovima za prvu ruku. Ne vjerujem da to pišem, uvijek sam bila protivnik gomilanja farmaceutskih proizvoda, sama rijetko kad i pilulu za glavu popijem. Ali s djecom ne bih riskirala. Tko zna u kakvoj ćeš situaciji biti, na pustoj plaži, usred neke šume ili romantičnom gradiću koji nema bolnicu. Jedan paket analgetika, flastera, lijekova protiv alergije, proljeva, sprej za rane i dezinfekciju – uvijek imajte pri ruci.

10. I najvažnije – osmijeh. Idete na odmor da vam bude lijepo. Ne pišem sve ovo da uđete u stadij panike, već da vas pripremim na moguće situacije. Trebat će vam puno živaca, ali unaprijed se pomirite s tim. Iz svake nepredvidive i lude situacije napravite foru, preokrenite svoj vlastiti stav. Djeca su vaše zrcalo, uče od vas. Ako im objasnite da je sve to dio avanture, i zagubljena prtljaga i truckanja autobusom i spavanje u nepoznatim prostorima, klinci će to prihvatiti i sami pričati svoju priču. Samo opušteno i uživajte u baš svakom trenutku!

A kako to sve financirati, a da ne bankrotirate? Rješenja prilagođena vašim željama i potrebama potražite u Splitskoj banci.