Republika Hrvatska je stranka Konvencije o pravima djeteta te drugih značajnih međunarodnih instrumenata na području zaštite prava djeteta. Naše obiteljsko zakonodavstvo izrijekom zabranjuje tjelesno kažnjavanje djece u obitelji.
'Roditelji i ostali članovi obitelji ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima, duševnom ni tjelesnom nasilju, odnosno zlostavljanju', stoji u Obiteljskom zakonu.
Roditelji, tjelesnim kažnjavanjem djece smatra se svako kažnjavanje pri kojem se upotrebljava fizička sila i čija je namjera nanijeti određeni stupanj boli ili nelagode, ma kako blagi oni bili.
To se najviše odnosi na udaranje djece (pljuskanje, šamaranje, udarci po tijelu) rukom ili pomagalom - bičem, štapom, remenom, cipelom, drvenom žlicom i sl. No, tu ulaze i udaranje nogom, drmusanje ili bacanje djece, grebanje, štipanje, ujedanje, čupanje kose ili udaranje u ušima, primoravanje djece da budu u neudobnim položajima, nanošenje opekotina te prisila na gutanje (npr. ispiranje usta sapunom ili tjeranje na gutanje ljutih začina).
Zašto trebamo ukinuti tjelesno kažnjavanje djece?
Postoje mnogi dobri razlozi zbog kojih trebamno ukinuti tjelesno kažnjavanje djece.
1. Ono predstavlja povredu prava djece na poštivanje njihova tjelesnog integriteta i ljudskog dostojanstva. Tjelesno kažnjavanje može ugroziti dječja prava na odgoj, razvoj, zdravlje, pa čak i njihovo pravo na život.
2. Ono može ozbiljno nauditi djeci u tjelesnom i psihičkom smislu
3. Ono uči djecu da je nasilje prihvatljiva i odgovarajuća strategija za rješavanje sukoba ili za prisiljavanje ljudi da rade ono što drugi žele
4. Ono nije učinkovito sredstvo discipliniranja. Postoje pozitivni načini za podučavanje djece.
U idućem tekstu vezanom uz ovu temu donosimo vam pitanja, odgovore te ispravke pogrešnih predodžbi o tjelesnom kažnjavanju djece.