Ona se voli izazovno odijevati, no smetaju joj govorkanja okoline. Čitateljici koja nije sigurna je li u redu nositi izazovnu odjeću na posao i ne osvrtati se na tuđa mišljenja ili ipak treba sakriti dekolte i duge noge odgovara Nikolina Pišek

Draga Nikolina, već neko vrijeme dvojim o svom stilu odijevanja. Volim nositi izazovniju odjeću, no primijetila sam kako okolina na to čudno reagira. Radim na prilično visokoj poziciji i čini mi se kako se iza mojih leđa šuška svašta. Moj stil odijevanja izgleda smeta mnogima, a ja ne želim odustati od njega. Najbolje se osjećam u kratkom i smatram kako to ne bi trebala skrivati. Pauze provodim s muškim kolegama jer me žene zaobilaze u velikom luku, a ne želim ni pomišljati što se uistinu priča o meni. Trebam li ostati dosljedna sebi ili se promijeniti kako bi me okolina bolje prihvatila?

Vjerojatno sam ja posljednja u sukcesijskom nizu osoba koje trebaju odgovoriti na ovo pitanje budući da mi odijevanje po konvenciji i dress codu, kao i ustupci bilo kakvom autoritetu predstavljaju problem, ali pokušat ću ovdje staviti stvari na pravo mjesto.

Možda više radi sebe, no koliko god podilazila vlastitoj, usuđujem se izreći - individualnosti, red je sagledati stvari iz nekog neutralnog rakursa.

Nije važno da je savršeno, neka samo izgleda tako

Popis mojih protokolarnih pogrešaka je golem i vrlo živopisan. Nisam nikada spadala u kategoriju onih žena obdarenih nepogrešivim sofisticiranim modnim instinktom koje nikada nisu obukle prekratku ili preusku suknju, čije su hlače uvijek taman široke i na milimetar dugačke, sa savršeno upeglanom crtom, bez mucica, psećih dlaka ili ostataka brzinski spremljenog ručka.

Nemam odmjeren stil što se tiče savršeno popeglane kose, zrcalno ravne ili utegnute u neku protokolom prihvatljivu frizuru. Istina, s vremenom sam shvatila, budući da nemam vremena za svakodnevnu ophodnju frizerskog salona, unatoč vrlo realnoj potrebi, budući da se manje više svaki dan moram pojaviti pred kamerama, da se frizura može i zakamuflirati uz jednu gumicu i nekoliko ukosnica, da nije loša ideja da u autu uvijek imam jedan par crnih cipela i jednu jednostavnu haljinu, da se osunčani ten može nabaciti za nekoliko sati pomoću kreme, da su maske za lice vrlo prihvatljiva opcija i u kućnoj izvedbi, da se ne moram mučiti osjećajem krivnje ako u nedostatku vremena upotrijebim za depilaciju - žilet. Nije važno da je savršeno, neka samo izgleda tako....

Na nekoliko razgovora za posao neke tete smjerno pokrivenih koljena i čudnovato iscereni mladi poslovnjaci ispratili su me ljubazno na ulicu.

Crvena griva do struka i minimalan dekolte

Istina, nikada nisam radila u okruženju koje propisuje neki striktan dress code. Za vrijeme studija bili smo vrlo ležerni, udovoljavajući našoj, takozvanoj 'umjetničkoj' profilaciji. Zahvaljujući njoj izazvala sam čuđenje na nekoliko intervjua za zaposlenje neposredno nakon fakulteta, a njihovo zgražanje istu količinu čuđenja s moje strane.

Pa ja sam kreativac, ljudi! Kako ne vidite da je moja crvena griva do struka moja snaga kao i u Samsona, moj izričaj, dokaz mog artističkog nerva...! Uostalom, pokorila sam se mediokritetu i dekolte mi je, kao što vidite, minimalan.. Ok, možda se nazire pupak, ali ljeto je... Ili? Ne moram reći da me nisu shvatili.

Neke tete smjerno pokrivenih koljena i čudnovato iscereni mladi poslovnjaci ispratili su me ljubazno na ulicu. S objašnjenjem da imam vrlo adekvatne kvalifikacije, ali možda preavangardna shvaćanja za njihov radni milje. Mnogo godina poslije shvatila sam gledajući mlade snage kako ispršene obilaze urede prebacujući ruse kose s jedne strane na drugu, da je vrlo teško kroz sve te akcente doprijeti do njihovih kvaliteta i znanja.

Ona stoje tu, dokumentirana u diplomi i vrlo svježe pohranjena u memoriji, ali tko to može vidjeti kada ti se raskošna, tkaninom neobuzdana trojka nadvije nad dokument?

Shvatila sam poučak, i sada mi je malo neugodno zbog tih mojih partizanskih pokušaja da se izborim za svoj komadić sunca. Buntovništvo, stilska autonomija, autohtoni izričaj i radost življenja u vlastitoj koži su OK, ali izvan uredskih prostorija.

Pokazivanje malo kože se podrazumijeva!

Prije no što sam i shvatila, obrela sam se u jednoj, malo drukčijoj radnoj sredini, gdje pokazivanje kojeg centimetra kože s vremena na vrijeme nije nepoželjno, već se i podrazumijeva.... Showbizz. Divan teren za sve koje konvencionalnost sputava, gdje je individualnost nasušna potreba, gdje se svakoga dana možeš nanovo osjećati kao princeza u opravicama dizajniranima samo za tebe...

Cvjetaš kao karfiol na mjesečini. Proživljavaš sve svoje djevojačke snove, svjesna da se možeš vrlo individualno izraziti... a onda shvatiš da je ta individualnost vrlo jednoobrazna. Jednoga dana dođeš za vrijeme problematičnih dana u mjesecu i shvatiš da te čeka najuža haljina koju si ikada vidjela. Zatim se to isto ponovi nakon što si malo obilnije večerala, i to slani pršut na zabavi upriličenoj u čast kolektiva, tako da isprike nije bilo.

Što kad patent prijeti prsnućem?

I dok se ostali članovi radne zajednice liječe u intimi svog radnog skrivenog zakutka, ti zakopčavaš patent koji prijeti prsnućem, i proklinješ svaku šniticu prefinog paškog sira. I onda dođe neprospavana noć jer je dijete bolesno, osvane dan kada se probudiš s ječmencom na oku, kada dobiješ temperaturu i hunjavicu kakvu svijet još nije vidio, konjuktivitis, rinitis i kojekakovi još -itis, a nitko te ne može zamijeniti. I žališ za danom kada si banula u onaj ured i zeznula stvar, jer bi sada mogla obući crnu suknju do koljena, natečeni trbuščić prikriti zakopčanim sakoom, podočnjake naočalama, i ispod stola kriomice izuti cipele.

Trava je uvijek zelenija u susjednom dvorištu

Koji je poučak? Pa, zapravo ga svi instinktivno znamo... Trava je uvijek zelenija u susjednom dvorištu, ili čitaj, svi bismo željeli nešto drugo od onoga što imamo. No, bez pretjerane analize, kada se maknu po strani svi izgovori o autonomiji, modnom stilu, pravu i slobodi na različitost, ostaje činjenica da odjećom često iskazujemo koliko poštujemo osobe s kojima dijelimo radno okruženje.

Trava je uvijek zelenija u susjednom dvorištu, ili čitaj, svi bismo željeli nešto drugo od onoga što imamo.

Muški kolege bi ti, u slučaju da dekolte zatvoriš koji centimetar, vjerojatno rjeđe prilazili da im udijeliš savjet, no kada bi ti prišli, vjerojatno bi im tvoj savjet zaista i trebao. Zvuči površno i licemjerno, ali tako jest, i tako stvari stoje. Koliko god negirali - odjeća IPAK čini čovjeka. I koliko god se mi divili odvažnosti Viviene Westwood koja je u šezdeset i nekoj gola stala pred englesku kraljicu, činjenica je da bismo manje-više svi bili, ako ne zatvoreni zbog opscenosti, a ono ekshumirani zauvijek iz poslovnog miljea.

Uživaj u svojoj ženstvenosti u svoje privatno vrijeme, draga, i nitko ti neće moći zamjeriti ništa. A uostalom, tko kaže da i radna, poslovna odjeća mora biti dosadna..? Poigraj se s modom, jer vidim da to voliš i želim ti manje nerazumijevanja u radnoj okolini.

Nemoj si nametnuto ograničenje previše uzeti k srcu, uostalom, sablažnjavanje ljudi iz okoline uglavnom je uzrokovano njihovim grješnim primislima, a ne tvojom poročnosti. Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe, zar ne...?

Pitajte Nikolinu!
Želite li znati kako bi Nikolina stala na kraj vašim problemima ili u koliko visokim potpeticama ćete zaista biti seksi, odvažite se i postavite pitanje na zadovoljna@novatv.hr.