Znali smo da su heroji, ali iznenadilo nas je koje su im se akcije najviše urezale u sjećanje. Jedna od njih je spašavanje prstića dvogodišnjaku koji je zapeo u klupi na stanici.
S kojim se sve intervencijama susreću i kako se nose s ishodima koji nekada nemaju sretan završetak, kao i svoju nježniju stranu, otkrili su nam vatrogasci Antonio i Anđelko.
Vrijedni, hrabri, voljni pomoći baš svakome, neustrašivi, a nježni – odlike su to koje krase sve vatrogasce. Naši sugovornici Antonio Antolković i Anđelko Mihok kažu nam da nije svatko za to zanimanje, no onaj tko u sebi ima taj "gen" za spašavanje i pomoć ljudima uvijek je dobrodošao u njihov tim.
''S time se većina vatrogasaca rađa. lIi jesi za to ili nisi'', kaže nam Anđelko Mihok, a njegov kolega Antonio slaže se s tim. Osim određenog skupa kriterija i uvjeta koje moraju ispuniti kako bi se kvalificirali za posao vatrogasca u pogledu obrazovanja, fizičke spremnosti, zdravstvenog stanja i osobnih karakteristika, na kraju krajeva moraju imati nešto u sebi.
Antonio i Anđelko odmalena su empatični i fascinirani vatrogascima, njihovim vozilima i pozivom te već od osnovnoškolskih dana ponosni članovi DVD-a, pa im je logičan slijed na kraju bio i da postanu vatrogasci.
''Ne mogu lagati, prisutna je i želja za rizikom i uzbuđenjem koji dolaze s vatrogasnim intervencijama, ali uz sve to treba biti sposoban ostati smiren i donijeti brzu odluku u stresnim situacijama'', kaže nam Antonio, a njegove kolege za njega će to i potvrditi. Opisuju ga kao pouzdanog, smirenog i pravog timskog igrača, čija intervencija u Sisku 29. prosinca 2020., kad je bio na 18 metara visine u košari kad je udario veliki potres, a on se spustio i spasio dvije osobe, zaslužuje film.
Za Anđelka će pak kolege reći kako je pravi prijatelj i jedan od najboljih vozača u njihovu vatrogasnom timu kojeg se uvijek pita za mišljenje, a svoje je znanje i umijeće uvijek pokazao u izazovnim situacijama. Antonio i Anđelko znaju da je u njihovu poslu bitno imati snažan tim. Zato je razmjena ideja i konstruktivna povratna informacija uvijek dobrodošla, a znanje i vještine koje su naučili od starijih kolega rado prenose mlađima.
Fakini koji jedni drugima rade spačke
Njihov zapovjednik Siniša Jembrih često kaže kako onaj tko želi postati vatrogasac mora biti i svojevrsni fakin, kod njih ''nema baš puno dobrih maminih dečki i cura''.
Teške situacije s kojima se svakodnevno susreću traže neki ispušni ventil, zato je humor u njihovu timu poželjan, kao i spačke koje rade jedni drugima.
''Moram priznati da mi je ipak najdraži dio posla druženje s ekipom s posla. To je period u kojem se opuštamo između intervencija, a kako smo tijekom godina zajedničkog rada ostvarili iznimnu povezanost, bude tu i različitih podvala koje smjestimo jedni drugima, a koje nas još više povezuju te samim time čine i čvršću vezu i sinergiju na radnim zadacima'', kaže nam Antonio i dodaje kako su na tapeti često pripravnici, koji moraju, primjerice, čistiti garažu pa im samo proliju pjenilo koje se jako, jako pjeni. Skrivaju jedni drugima bicikle, stavljaju si vreće na glave ili rade mokre vježbe, odnosno ratuju mlazovima.
Superjunaci koji ne gase samo požare
Iza njih je nevjerojatan broj raznovrsnih teških intervencija. Iako je gašenje požara jedna od njihovih glavnih zadaća, vatrogasci su često tu da pomognu pri spašavanju ljudi iz zarobljenih vozila nakon nesreća, spašavanju iz poplava, potresa ili drugih prirodnih katastrofa, oslobađaju ljude iz uskih prostora ili visina i dubina, uklanjaju opasne materijale i slično.
Obučeni su za pružanje hitne medicinske pomoći te mogu pružati osnovnu prvu pomoć, oživljavati, spašavati u vodi i izvoditi druge hitne medicinske intervencije dok ne stigne hitna pomoć. Interveniraju i pri spašavanju životinja koje su u opasnosti, uključujući mačke s drveća, životinje zaglavljene u prostorima ili u vodi. Provode i programe prevencije požara i edukaciju zajednice kako bi smanjili rizik od požara.
Iako možda nakon ovog zvuči kao da se tu radi o osobama nadljudske moći, poput Supermana, u njihovu poslu nema soloigrača, već je dobra organizacija i timski rad ključ svake uspješne intervencije. Stoga vatrogasci svaki dan vježbaju s opremom kako bi na njima bili što spremniji.
Neočekivane intervencije koje se pamte
Neke situacije toliko su bizarne da se na njih ne mogu pripremiti, a mi smo izdvojili samo nekoliko njih. Lovili su iguane, lisice, majmune, spašavali curicu koja je pala na spomenik i uglavila se između betonskih blokova, spriječili požar u jednom stanu u Novom Zagrebu u kojem je samoprozvani druid kuhao čarobni napitak na tronošcu i spašavali ljubavnike koji su zaspali u autu pa ih je odnijela rijeka. Skidaju i prstene s prstiju (prošle godine 40-ak), a jedan je kolega skinuo i dva koja nisu bila na prstu, pa ga sada zovu gospodarom prstenova.
''Vadili smo ljude iz prometne nesreće i čudili se kako osoba tako teško ozlijeđena razgovara s nama (imala je ranu na prsima), auto je bio na krovu, u jednom trenutku ta rana padne! Onda smo shvatili da se radi o jetricama od svinje jer su ljudi išli s kolinja'', ispričao nam je Siniša Jembrih i dodao kako ih znaju zamijeniti s maškarama, a na jednoj intervenciji u prostoru u kojem je bila djevojačka večer i striperima.
Anđelku je pak jedna akcija ostala posebno u sjećanju, a od nje je prošlo deset godina:
''Dolazimo na mjesto intervencije, uočavamo mamu i dijete od otprilike dvije godine koje je stavilo prst u rupičastu klupu na stanici. Prst je jako natekao te ga nismo mogli izvaditi, a da ne izrežemo klupu. U to vrijeme nismo imali još toliko alata i opreme na raspolaganju i morali smo jako improvizirati da bismo kvalitetno sve odradili. Dok smo rezali klupu, istovremeno smo je morali i hladiti jer se jako zagrijavala pa smo iz obližnjeg kafića nabavili i led da prođe što bezbolnije. Hitna nas je jako požurivala jer su bile minute u pitanju da bi se uopće mogao spasiti prst jer je već duže vrijeme bio bez cirkulacije. Da bi stvar bila gora, mama tog djeteta bila je gluhonijema i nismo joj znali objasniti što ćemo raditi niti je utješiti, a ona je zbilja bila izvan sebe. Uspjeli smo dosta brzo izvaditi djetetov prst i na kraju su ga liječnici uspjeli spasiti. Bila je to zbilja zanimljiva intervencija i nakon nje sam bio ponukan malo proučiti taj znakovni jezik da ako se ikada više nađemo s gluhonijemom osobom na intervenciji, da je znamo utješiti'', raznježio nas je Anđelko.
Svatko od njih dobro se sjeća svoje prve intervencije
''U gluho doba noći dobivamo poziv na intervenciju – potreba za nasilnim otvaranjem vrata zbog sumnje u smrt vlasnika. U tim trenucima članovi obitelji svađaju se o raspodjeli imovine starca kojeg smo trebali izvući, no u trenutku akcije on otvara vrata te počinje psovati na sve da je on još živ te da ga ostavimo na miru, pogotovo članovi obitelji'', ispričao nam je Anđelko Mihok kako je izgledala njegova prva intervencija, dok Antonijeva nije bila sretnog završetka.
''Sjećam se svog prvog dana na terenu, to je bio trenutak u mom životu koji ću uvijek pamtiti. Bio sam upućen na poziv o požaru u jednom stambenom objektu. Nažalost, požar je kasno primijećen i dojavljen s obzirom na to da je bila noć – i plamen je bio brži od nas. U požaru je stradala obitelj i njihova dva psa. Nakon završetka intervencije shvatio sam koliko je važno biti dio vatrogasne ekipe te me to iskustvo još više motiviralo da se neprestano usavršavam i budem spreman za sve izazove koji slijede. Uvidio sam koliko je ključan timski rad, komunikacija i sposobnost brze procjene situacija. Naučio sam da je svaka intervencija jedinstvena i da zahtijeva prilagodbu, ali također sam shvatio koliko je važno ostati smiren i zadržati fokus u tim stresnim trenucima'', rekao je Antonio, koji je naviknut na sve situacije koje nosi njegov posao, pa samim time i na manje lijepe ishode.
Kada ih obuzmu emocije
Iako imaju osiguranu stručnu psihološku pomoć nakon iznimno teških intervencija, svatko od njih pronalazi svoj ispušni ventil.
''Meni, primjerice, najviše odgovara otići u teretanu ili na trčanje te tako izbaciti negativne emocije iz sebe, a posebnu podršku imam unutar svog tima upravo zbog toga što smo kroz situaciju prošli zajedno te najbolje znamo što smo proživjeli i možemo među sobom prokomentirati i biti si podrška'', kaže nam Antonio.
Anđelko smatra da je prepustiti se svojoj nježnijoj strani u većini slučajeva zdravije rješenje:
''Možeš biti ne znam koliko snažan, ali emocije su čudna stvar i naravno da smo i mi samo ljudi te i nas znaju prevladati. Najgore je poslije intervencije u kojoj nekoga nismo uspjeli spasiti sve te emocije držati u sebi jer kad-tad to izbije iz tebe i to negativno utječe na zdravlje. Zato je dobro poslije svake takve intervencije razgovarati s kolegama i ne zatvoriti se u sebe.''
Samo mačo ili Ledo Macho?
U odorama u kojima ih svi dočekuju s povjerenjem, poštovanjem i zahvalnošću odaju dojam pravog mačo-muškarca, ali nevjerojatno empatični i uvijek spremni pomoći zapravo su više nalik Ledovu Machu i njegovoj jasnoj poruci ''tvrd izvana, mekan iznutra.''
''Smatram kako je svaki muškarac mačo na svoj jedinstven način. Za mene je to onaj koji uspije uz ovakav posao uskladiti i privatne obveze te izdvojiti dovoljno vremena za svoju obitelj'', rekao nam je Antonio i dodao kako ga njegova obitelj, unatoč velikom strahu i brizi koju svakodnevno osjećaju za njega, podržava i razumije njegovu strast i ljubav prema vatrogastvu. Podrška obitelji, složit će se svi vatrogasci, ključna je za obavljanje tog posla.
Cijela je Anđelkova obitelj u vatrogastvu, on, njegov otac i brat profesionalni su vatrogasci, a ostatak obitelji dobrovoljni, pa svi razumiju kako to nije samo posao.
''Volim pomagati ljudima. Nema ništa ljepše od pogleda osobe kojoj ste pomogli, spasili nju ili njezinu imovinu'', dodao je Anđelko.
I koliko god bili čvrsti izvana, nitko nije imun na malene trenutke radosti koji čine razliku i život čine ljepšim te nas podsjećaju na njegovanje upravo te, nježnije strane.
Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom Ledo po najvišim profesionalnim standardima.