Doktor Stanislav Feldman, umirovljeni psihijatar i neurolog otkriva nam razliku između ljubavi, zaljubljenosti i seksualne želje, te jasno definira uzrok svih zabluda koje ljudima stvaraju probleme u njihovim ljubavnim vezama.
Kad je u pitanju liječenje psihičkih bolesti koje nastaju kao rezultat muško-ženskih odnosa, doktor Stanislav Feldman nedvojbeno je čovjek s bogatim iskustvom. Ovaj ugledni psihijatar i neurolog bavio se čitav niz godina psihoterapijom ljudi s problemima u ljubavnim vezama, i to ne samo u Hrvatskoj, već i u Švicarskoj, gdje je njegova ordinacija bila vrlo popularna među mladima.Jedan od patrijarhalnih zakona koje učimo u djetinjstvu kaže da je smisao našeg života naći nekog partnera i osvojiti ga. Ako to ne ostvarimo, u našoj podsvijesti se javlja osjećaj krivnje
Ipak, široj hrvatskoj javnosti Feldman je postao poznat tek nakon što je u mirovini napisao izvrsnu knjigu 'Ljubav na drugi pogled', u kojoj objašnjava razliku između ljubavi, zaljubljenosti i seksualne želje te analizira zablude u koje današnji ljudi redovito upadaju u vezama.
-Problemi u ljubavnoj vezi nastaju zbog neispunjenih očekivanja. Kad se čovjek zaljubi onda očekuje da će ga to učiniti sretnim, a najobičnija iskustva nam pokazuju da to nije uvijek tako,' tvrdi doktor Feldman.
'Lubav je nesebična želja za usrećivanjem partnera, bez obzira na ono što ćeš dobiti zauzvrat'.
- Ljubav je u prvom redu nesebična. Imate jednu divnu scenu u filmu Casablanca, u kojoj kada shvati da ona voli drugog čovjeka, Humphrey Bogard kaže Ingrid Bergman: 'Nama ostaje naš Pariz'. Dakle, njemu ostaje ono vrijeme u kojem su bili sretni zajedno, a on je istovremeno i sretan što je ona sada sretna, bez obzira što je s drugim. To je prava ljubav.
'Zaljubljenost je pak posesivna, te bazirana na krivim temeljima: fizičkom izgledu partnera, nesigurnosti i težnji za dokazivanjem vlastite vrijednosti.'Zaljubljenost je jedna vrsta posesivnosti. Čitav taj proces pretvaranja i idealiziranja partnera je sumanuto stanje, koje nema nikakve veze s realnošću
Zaljubljenost je jedna vrsta posesivnosti i nadoknađivanja nečeg što je nedostajalo u djetinjstvu. Zaljubljenost nastaje pod utjecajem nesvjesnih očekivanja koja mi želimo da nam budu ostvarena u životu i koja sada projiciramo na tu osobu jer smo uvjereni da je to 'ona prava', koja će nam donijeti ljubavnu sreću.
'Zaljubljenost je 'prolazna maloumnost' i 'kratkotrajna poremećenost uma'.
- Čitav taj proces pretvaranja i idealiziranja partnera je sumanuto stanje, koje nema nikakve veze s realnošću. Kad jednog dana budemo sigurni da imamo tu partnericu, onda prestaje potreba za pretvaranjem, padaju maske kao na maskenbalu u ponoć, i tada imamo dvije osobe koje se uopće ne poznaju, što naravno dovodi do velikog razočaranja.
'Istinski voljeti može samo zreo i ostvaren čovjek, a nikako netko nesiguran.'
- Zreo čovjek je onaj koji nema potrebe tražiti potvrdu svoje vrijednosti od drugih ljudi te se ne stidi svojih mana jer zna da ne postoje savršeni ljudi. Ne postoji čovjek koji nema neki nedostatak. Ako to prihvatimo i kad znamo da smo unatoč tome vrijedni ljudi, onda smo zreli ljudi. Nezreo čovjek nema taj osjećaj. On mora dobiti potvrdu od drugih.
'Čovjek koji istinski voli ne može biti i ljubomoran, jer mu je sreća partnera najvažnija'.
-Zreo čovjek je onaj koji nema potrebe tražiti potvrdu svoje vrijednosti od drugih ljudi te se ne stidi svojih mana jer zna da ne postoje savršeni ljudi.
Ljubomoran može biti samo čovjek koji od osobe koju navodno voli očekuje da u svakoj situaciji bude onakva kakvom je on želi vidjeti, a to sa ljubavi nema nikakve veze, to ima veze s posesivnosti, egoizmom.
'Povezivanje ljubavi i seksa je besmislica!'
- Bez ljubavi nema seksa, bez seksa nema ljubavi: to je jedan nonsense, nešto što svakodnevno iskustvo pokazuje da je netočno.
'Društvo nam nameće pravila koja su ponekad u suprotnosti sa zdravim razumom'.
- Živimo u patrijarhatu, a jedan od patrijarhalnih zakona koje učimo u djetinjstvu kaže da je smisao našeg života naći nekog partnera, osvojiti ga i imati s njim brak i djecu. Ako to ne ostvarimo, u našoj podsvijesti se javlja osjećaj krivnje, osjećaj da smo zakazali u životu, i to čak neovisno o uspjehu na profesionalnom polju. Taj osjećaj je jedan dio onoga što dovodi do psihičke bolesti koja se zove depresija. Nažalost, od malih nogu nas uče pravilima koja se tijekom života pokazuju netočna, i to je onda uzok raznoraznih psihičkih problema.
Kompletan opširni intervju sa doktorom Feldmanom možete pročitati kod Stifmeistera, na blogu 'Stifmesterov pristup'.