Gubitak voljene osobe težak je udarac svakoj osobi. No uspomene na njih nitko nam ne može oduzeti.
Što nam je neka osoba više značila, to je veća tuga nakon njenog odlaska. Ta nam tuga govori koliko je nešto obilježilo naš život, ali i koliko je važno prihvatiti sebe i svakodnevicu bez osobe koju smo izgubili. Za to je potrebno vrijeme, snaga i podrška okoline.
Baš kao i ljubav, tugovanje je vrlo osobno. Ne postoji ispravan ili pogrešan način žalovanja. Taj proces ima svoje prirodne faze, ali će ovisiti i o našoj osobnosti, načinu na koji se inače suočavamo s problemima, našem životnom iskustvu, mentalitetu, ali i načinu na koji se prisjećamo drage nam osobe koja više nije s nama.
Štoviše, uspomene čine važan dio procesa žalovanja. Međutim, potrebno je u svemu tome zadržati zdravu dozu prisjećanja kako bi se životi onih koji više nisu s nama proslavili na smislen i poseban način. Pritom je važno da se ne potiskuju emocije, nego da nam razgovor o sadašnjosti pomogne stvoriti mirniju budućnost.
Jedan od načina na koje se to može učiniti je razgovor o životu preminule osobe. Mnogi tada pronalaze utjehu u povezivanju s prijateljima i obitelji dijeleći sretne uspomene ili pregledavajući fotografije. Osjećaju se spokojnije dok se prisjećaju zajedničkih trenutaka i posebnih anegdota.
STVORITE VLASTITU TRADICIJU
Ipak, dani neposredno nakon smrti ili Svi sveti nisu jedino vrijeme kada bi se trebalo slaviti živote naših najmilijih. Oni nisu u našim srcima i mislima samo na taj jedan dan niti zaslužuju cvijeće i svijeće samo na taj jedan dan.
Oni su uvijek dio našeg bića. S vremenom će bol zbog gubitka popustiti. Da, ostat će praznina, ali će je biti lakše podnijeti, posebice budemo li istinski slavili život onih kojih više nema. Oni to zaslužuju, posebno ako su se uvijek odnosili prema nama s poštovanjem i iskazivali nam ljubav.
Održavanje zdravog sjećanja na voljenu osobu može se postići na mnogo načina. Razmislite o svojim omiljenim trenucima s voljenom osobom za inspiraciju.
Jesu li imali neki određujući hobi? Jesu li podržavali neke posebne dobrotvorne organizacije? Jesu li obožavali životinje? Kako su provodili vrijeme izvan radnog vremena?
Ne postoji ispravan ili pogrešan način žalovanja, no pozitivne uspomene su važne.
Nakon malo razmišljanja, lako ćete doći do nekih ideja. U međuvremenu, evo nekoliko prijedloga kao početne točke:
1. Svake godine odvojite vrijeme da proslavite rođendan svoje voljene osobe.
2. Napravite video ili spomenar nezaboravnih trenutaka iz života svoje voljene osobe.
3. Donirajte novac ili vrijeme dobrotvornoj organizaciji, školi ili organizaciji u njenu čast.
4. Donesite svježe cvijeće na grobno mjesto na datum koji vam je značajan, poput rođendana ili godišnjice. Nemojte čekati 1. studenoga.
5. Organizirajte godišnju večeru s omiljenim jelima vaše voljene osobe.
6. Ako imate dijete koje je premalo da bi se sjećalo, primjerice, djeda ili bake, pričajte mu o njima. Pokazujte mu fotografije i prepričavajte najljepše priče. Neka ih barem tako upozna.
7. Nađite način kako da im se osjećate bližima. Primjerice, možda su obožavali leptire. Zato svaki put kad vidite leptira, mislite na to kako vam oni, gdje god da jesu, šalju neki poseban znak.
8. Napišite im pismo. Pisanje može učiniti čuda za naše mentalno zdravlje. Ako osjećate da osobi niste rekli sve što ste željeli dok je bila živa, napravite to u pismu.
9. Posadite drvo ili neku drugu biljku toj osobi u čast i gledajte kako raste tijekom godina.
10. Sjetite se svih lijepih trenutaka koje ste proveli s njima. Zapišite ih. Tako će ostati na papiru i nakon mnogo godina.
Da, boli, no voljena osoba ne bi željela da čitave dane plačemo i odbijamo vlastiti život, zar ne? Ona bi željela da smognemo snage i nastavimo živjeti svoj život ispunjeno i sretno. Uspomene će uvijek biti tu, kada im se god poželimo vratiti.