Nevjerojatnu popularnost Rudolfa Nurejeva i Erika Bruhna možda će teško pojmiti oni koji nisu dobro upoznati s baletom, ali njih dvojica svojevremeno su bila najveće svjetske plesne zvijezde.
Nurejev se u ples zaljubio još kao dijete, a njegov talent brzo je primijećen. Sa 17 godina primljen je u prestižnu rusku baletnu akademiju Vaganova. Ubrzo se za njega zainteresirao i poznati učitelj baleta Aleksandar Ivanovič Puškin, koji ga je odmah uzeo pod svoje okrilje.
Mladi Nurejev bio je toliko dominantan i poseban da u tom trenutku zapravo nije ni imao konkurenciju. Međutim, Puškin mu je otkrio na kojeg bi plesača trebao obratiti pozornost i analizirati njegovu plesnu tehniku.
Rudolf nije želio govoriti o svojoj bolesti tijekom života zbog profesionalnih razloga. U proljeće 1992. godine ušli smo u posljednju fazu, najtežu fazu te bolesti, kazao je.
U proljeće 1992. Nurejev je režirao balet "Romeo i Julija" u New Yorku, a zatim je otputovao u Pariz, u kojem je radio na baletu "Bajadera", koji se počeo prikazivati u listopadu. Bila je to njegova posljednja premijera, očekivano uspješna i hvaljena, i posljednji velik uspjeh legendarnog baletana.