Često možemo čuti da se za nekoga kaže kako pokazuje visoku razinu emocionalne inteligencije, no što to zapravo znači? Je li to osoba koja mora pokazivati zavidnu inteligenciju i na općim testovima inteligencije ili je riječ o nečemu sasvim drugačijem?

Sam pojam emocionalne inteligencije definirali su Peter Salovey i John Mayer 1990. godine, a istoimena knjiga koju je pet godina kasnije objavio Daniel Goleman postala je svjetski hit i tako približila emocionalnu inteligenciju širim krugovima ljudi.

Srž emocionalne inteligencije čini shvaćanje da su emocije, i vlastite i tuđe, važan aspekt stvarnosti te, sukladno tome, samo ona osoba koja uvažava te aspekte stvarnosti može o njoj imati dobru predodžbu koja će ga uspješno voditi kroz život.

Spomenuti Salovey također je definirao i pet vještina emocionalne inteligencije. Prema njemu, to su poznavanje vlastitih osjećaja, upravljanje osjećajima, samomotiviranje, prepoznavanje tuđih osjećaja i upravljanje odnosima.

Poznavanje vlastitih osjećaja važno je za samorazumijevanje, upravljanje osjećajima odnosi se na naš utjecaj na vlastite osjećaje i njihovo izražavanje, dok je samomotiviranje usmjereno na prevođenje emocionalnih uzbuđenja u akciju kako bi se stiglo do cilja. Prepoznavanje tuđih osjećaja omogućuje razumijevanje psiholoških zbivanja u drugima, dok se upravljanjem osjećajima utječe na emocionalna stanja drugih ljudi.

Da bi nas ljudi prepoznali kao one kojima mogu vjerovati ili ih pitati za mišljenje, moraju u nama vidjeti i osobu koja zna kako zaista aktivno slušati.

Sve je to dobra podloga za razumijevanje toga koliku ulogu emocije imaju u našem životu, i to na baš svim poljima. Emocionalna inteligencija važna je i na radnom mjestu, u odnosima s prijateljima i obitelji, u odgajanju djece, u vezi sa životnim partnerom. Upravo bismo zato trebali težiti njezinu razvijanju, a to možemo učiniti i u odrasloj dobi ako je ona izostala u našem odgoju.

Evo kako je razviti obraćanjem pozornosti na svakodnevne situacije.

1. Prepoznajte i prihvatite svoje osjećaje
Da bismo uopće mogli, kako piše u samoj definiciji emocionalne inteligencije, razumjeti tuđe osjećaje, prvo moramo poznavati svoje. Moramo znati prepoznati kada smo ljuti, kada smo tužni, kada nam smeta nečije ponašanje, kada smo frustrirani, kada se bojimo i slično.

Sve su te emocije moguće na svim područjima života, a jednom kada naučimo prepoznati ih, imenovati i shvatiti zašto se one javljaju, bit će nam mnogo jasnije zašto na određene situacije reagiramo na određeni način. Tako ćemo moći i kontrolirati emocije. Najdetaljniji uvid u emocije (u našoj regiji) pruža knjiga dr. Zorana Milivojevića Emocije, svojevrsni klasik kada su u pitanju emocije, objavljen već u nekoliko izdanja tijekom proteklih desetljeća.

2. Aktivno slušajte druge
Jedno je slušanje drugih osoba, a potpuno je drugo aktivno slušanje drugih. Da bi nas ljudi prepoznali kao one kojima mogu vjerovati ili ih pitati za mišljenje, moraju u nama vidjeti i osobu koja zna kako zaista aktivno slušati. Ljudi koji aktivno slušaju ne čekaju samo svoj red za repliku, nego se trude zaista razumjeti što im je rečeno prije nego što odgovore.

Obraćaju pozornost i na neverbalnu komunikaciju, odnosno govor tijela sugovornika, postavljaju pitanja i potpitanja te, ništa manje važno, sugovornika gledaju u oči i nisu zaokupljeni drugim stvarima poput mobitela ili lupkanja prstima po stolu i slično.

3. Budite asertivni u odnosima s drugima
Asertivnost u psihologiji podrazumijeva sposobnost iskrena izražavanja vlastitih mišljenja, osjećaja i stavova na način koji ne krši prava drugih. Suprotno je asertivnom pasivno i agresivno ponašanje, no ono nas neće daleko dovesti u odnosima s ljudima.

Vrlo važnu ulogu u asertivnom ponašanju imaju tzv. ja poruke, koje, kako im i samo ime govori, na prvo mjesto stavljaju to kako se vi osjećate zbog ponašanja drugih ljudi. Primjerice, kada vas kolega naljuti jer nije izvršio svoj dio zadatka, asertivno mu možete odgovoriti ovako: Osjećam se ljuto i izigrano kada ti ne izvršiš ono za što smo se dogovorili i zato želim da se ubuduće oboje držimo dogovora.

Međutim, imajte na umu da i ton glasa morate prilagoditi takvom načinu izražavanja misli jer bi previsoko podizanje glasa tijekom izražavanja vlastitih mišljenja, osjećaja i stavova kod nekih ljudi moglo naići na pogrešno tumačenje.

4. Naučite prihvatiti kritiku
Emocionalno inteligentne osobe znaju da nisu uvijek u pravu te stoga mogu prihvatiti kritiku, no ona mora biti i potkrijepljena činjenicama. Kada vam netko kaže da niste dobro izvršili zadatak na poslu, niste dobro skuhali ručak za koji vi smatrate da je savršen ili vam prijateljica kaže da u onim trapericama ipak ne izgledate najbolje, nemojte odmah zauzeti obrambeni stav i „napasti“. Dajte si nekoliko trenutaka, duboko udahnite i sagledajte je li iznesena kritika zaista realna i, ako jest, kako možete poboljšati određenu situaciju.

Srž emocionalne inteligencije čini shvaćanje da su emocije, i vlastite i tuđe, važan aspekt stvarnosti.

5. Pokažite empatiju
Jedna od karakteristika koje mnogi od nas odmah vezuju uz emocionalno inteligentne ljude svakako je pokazivanje empatije. Razlikuju se plitka i duboka empatija. Dok plitka podrazumijeva stavljanje sebe u "tuđe cipele", duboka empatija omogućuje nam da zaista osjetimo ono što drugi proživljavaju, no te dvije vrste ne moraju biti povezane.

Plitka empatija najčešće se vezuje uz dobrotu, a predblagdansko razdoblje koje nam slijedi često je prilika da se pokaže koliko nam je stalo do drugih, do onih koji imaju manje nego mi i zapitamo se možemo li im i kako pomoći.