Često znamo reći da živimo u svijetu u kojemu je puno jednostavnije biti muškarac, nego žena. Muškarci su uspješniji, imaju veće plaće i više slobodnog vremena, dok žene, posebno majke, cijeli svoj život rade dvije smjene i nerijetko moraju odustati od svojih snova kako bi kvalitetno obnašale životne uloge.
Biste li vjerovali kad bismo vam rekli da na ovome svijetu postoje društva u kojima je uloga majke toliko cijenjena da žena, nakon što rodi dijete, više ne mora raditi apsolutno ništa drugo?
U Indoneziji, točnije, u gorju zapadne Sumatre, smjestio se najveći matrijarhat na svijetu, koji broji približno četiri milijuna ljudi.
Dakle, na ovome svijetu postoji etnička skupina veličine hrvatskog društva u kojemu žena ima glavnu riječ. Muškarac se u njihovom društvu smatra gostom u kući svoje žene, a za svaku svoju aktivnost mora tražiti dopuštenje.
Trebate bolovanje? Prvo pitajte ženu
U jednostavnoj, a istovremeno složenoj društvenoj strukturi plemena Minankabau, vlasništvo predaka, koje uključuje kuću i rižino polje, odmah po rođenju nasljeđuju kćeri.
Djeca uzimaju ime svoje majke, a sve političke odluke također donose žene. Ako se muškarac slučajno razboli, od žene mora tražiti dopuštenje za lijek, jer ona mora biti sigurna da ne glumi bolest kako bi izbjegao obaveze.
Žene su veza između sadašnjosti i prošlosti. Kad žena u našem društvu zatrudni, ljudi se stvarno nadaju djevojčici
Za razliku od uobičajene tradicije u kojoj se mladenka nakon vjenčanja seli u kuću svoga muža, mladoženja Minang dolazi živjeti u kuću svoje novopečene žene. Ondje mora pokazati poštovanje domu njezinih predaka. To može učiniti raskošnim mirazom koji također određuje mladenkina obitelj, s obzirom na obrazovanje i zanimanje mladoženje.
Brak je u njihovom društvo dosta složena stvar. Ako se djevojci plemena Minang svidi neki muškarac, ona ga može samo tako izabrati za muža. Na dan vjenčanja plesačice i bubnjari dolaze po muškarca i vode ga u novi život u kojemu ima puno manje prava, nego što je to bilo prije vjenčanja.
Raskošna moda inspirirana bivoljim rogovima
Vjenčanje je doista poseban događaj u kojojemu se mladenkina obitelj oblači u raskošne narodne nošnje. Crvene, duge haljine sa zlatnim detaljima, ukrasi na glavama i cvijeće u kosi, samo su neke od karakteristika njihove tradicionalne mode. U cijelom outfitu obično nedostaju jedino cipele, jer je ženama plemena Minang najlakše plesati dok su bose.
Tradicionalna pokrivala za glavu podsjećaju na bivolje rogove. To nam pobliže objašnjava ime plemena. Minang znači pobjednik, a kabau znači bivol. Cijela njihova kultura određena je zahvalnošću bivolu koji ih je spasio od neprijatelja i ženama, koje su rodile nove generacije njihova posebna plemena.
Brak donosi brojne društvene i ekonomske prednosti, a rođenjem djeteta žena postiže maksimalnu moć u njihovom društvu. Ipak, ova etnička skupina ima određenu hijerarhiju. Starije žene kontroliraju mlade djevojke i smatra ih se glavama kućanstva jer imaju puno više životnog iskustva.
Razgovor kao glavni instrument rješavanja bračnih nesuglasica
Kao glave kućanstva, žene kontroliraju obitelj, zemlju i imovinu, rješavaju sporove, kažnjavaju, nagrađuju, vode tradicionalne ritualne i igraju ključnu ulogu u bračnim razgovorima koje smatraju temeljem rješavanja nesuglasica.
S druge strane, muškarci moraju biti redoviti izvor prihoda, posebno ako su ujedno i očevi. Od njih se očekuje da će svojoj obitelji pružiti sve što im je potrebno. Sav prihod moraju predati ženi, koja će rasporediti imovinu s obzirom na potrebe djece i kućanstva.
Ako ne mogu na njihovom području osigurati egzistenciju svojoj obitelji, moraju napustiti selo u potrazi za poslom. U tom slučaju se kući vraćaju samo povremeno, nemaju više nikakav utjecaj u svojoj obitelji, a čak im je zabranjeno i dijeliti krevet sa svojom ženom.
Žene su veza između sadašnjosti i prošlosti. Kad žena u našem društvu zatrudni, ljudi se stvarno nadaju djevojčici. U zapadnjačkim očima naši običaji mirišu na neravnopravnost, ali mi smo zadovoljni što imamo priliku živjeti na ovaj način, rekao je Taufik Abdullah, umirovljeni profesor sa indonezijske Akademije znanosti.
Žene plemena Minang upućene su u zapadnjačke probleme, a najviše se groze nasilja nad ženama i djecom.
Bilo da se radi o verbalnom ili fizičkom nasilju, one smatraju da je „sramota imati takvog muža“, govori Rezki Khainidar, pripadnica plemena koja je studirala medicinu, a danas je aktivistica za pitanje reproduktivnog zdravlja i nasilja nad ženama.
Iako na prvu zvuči kao da ovo društvo izrabljuje muškarce, njihov mentalitet je drugačiji, tvrde misionari, i oni s potpunom predanošću služe ženama koje smatraju zaslužnima za sreću, zdravlje te plodnost njihove zemlje i društva.
