Biti drukčiji u društvu koje voli, pa i traži konformizam, i boji se nečega što odudara od standarda, nije nimalo lako – pogotovo kada je riječ o osobama koje nisu heteroseksualne orijentacije. Te različitosti naročito se počinju primjećivati u pubertetskoj dobi kada se seksualnost budi i formira.
Nije neobično da se u pubertetu doživljavaju i heteroseksualne i homoseksualne privlačnosti. Dok se gradi identitet često se eksperimentira s raznim ulogama baš kao u nekoj trgovini šešira.
Tinejdžer će isprobati razne šešire prije nego što odabere onaj koji mu najbolje pristaje, a roditelji se ne trebaju previše obazirati na te transformacije. Neka kroz odjeću i frizuru gledaju u srce svog djeteta, jer su tamo prave informacije koje im trebaju, ističe psihologinja, dr. sc. Ana Kandare Šoljaga.
Ljude smo skloni svrstavati u ladice samo promatrajući sa strane njihov izgled i ponašanje bez da uopće poznajemo tu osobu. Tipična je rečenica 'ona je muškobanjasta, sigurno je lezbijka' ili 'on je ženskast, sigurno je gay'
Tinejdžerske godine su godine traženja vlastitog identiteta i vlastitih granica, i dok se identitet ne izgradi nije moguće sa sigurnošću reći koja će biti njegova završna forma. No, bez obzira na to kakva i bila završna faza, svaku osobu treba prihvatiti onakvom kakva je i prigrliti sve različitosti koje nas i čine jedinstvenim bićima na ovom svijetu.
Jedna od tih različitosti su i ljudi homoseksualne ili bilo koje druge spolne orijentacije koja nije heteroseksualna.
Trebamo se jako truditi promovirati toleranciju prema različitosti jer društvo u kojem se ne toleriraju homoseksualci je društvo u kojem se ne toleriraju ni oni koji su manjina po bilo kojem drugom kriteriju.
Dokazano je da u takvom društvu ni, primjerice, stari ljudi ne prolaze dobro, a starost je ono što nas sve čeka. Moramo prestati vjerovati u mit da je moguće tako jednostavno podijeliti ljude na osnovi samo jedne karakteristike i po toj ih jednoj karakteristici procijeniti, govori Kandare Šoljaga.
Rušenje predrasuda
Ljude smo skloni svrstavati u ladice samo promatrajući sa strane njihov izgled i ponašanje bez da uopće poznajemo tu osobu. Tipična je rečenica "ona je muškobanjasta, sigurno je lezbijka" ili "on je ženskast, sigurno je gay". Dakle, podliježemo stereotipima da su djevojke ili žene koje se ponašaju i(li) ne izgledaju tipično ženski lezbijke, a mladići i muškarci koji se ne ponašaju i(li) ne izgledaju tipično muški homoseksualci.
Isto tako, čudimo se kada za muževnog muškarca, frajera na kojeg bi pala svaka žena, u kojem nema ni trunke ženstvenosti, a isto tako i za ženu koja je ženstvena, voli lijepu odjeću, štikle i parfeme, čujemo da je gay. I te stereotipe treba odbaciti. Jer ne postoji obrazac po kojem homoseksualne osobe izgledaju, ponašaju se, govore, razmišljaju na točno određeni način.
Svi mi ljudi koliko smo jednaki, toliko smo i različiti, a prihvaćanjem različitosti i nekih drugačijih ljubavi, koje su zapravo iste kao i one heteroseksualne - jer svaka ljubav traži isto, prihvaćanje, bliskost, razumijevanje, odanost, privrženost i toleranciju - ne donosimo sreću samo ljudima koji zbog toga što su drugačiji nailaze na nerazumijevanje, odbacivanje, uvrede.
Prihvaćajući druge onakvima kakvi jesu i sami postajemo sretniji ljudi.
