Koliko je već godina prošlo, još malo pa trideset, meni se to čini sasvim nevjerojatno! Nečiji cijeli jedan život. To su sada odrasli ljudi koji su se tada rodili, smije se Branka Donassy započinjući priču o haljini nazvanoj "Tisuću otoka", koja je na izboru za Miss svijeta 1995. sve očarala te je izabrana za najljepšu haljinu. I dandanas nepoznati joj se ljudi znaju obratiti jer se sjećaju te slavne haljine, za koju je i Anica Martinović već na prvoj probi rekla:
Ova haljina pobjeđuje! Budućoj prvoj pratilji Miss svijeta haljina se toliko svidjela i toliko je bila sigurna u nju da joj je predvidjela pobjedu.
Da, može se reći da je to moja najpoznatija haljina zato što je bila toliko eksponirana, kaže Branka Donassy. Njoj se za taj posao javila Tihana Harapin Zalepugin, koja je bila u direkciji izbora za Miss Hrvatske. Te godine prvi put se na izboru za Miss svijeta birala najbolja dizajnerska nacionalna haljina i Tihana je Branki odmah rekla:
Očekujemo puno!
Bilo je to prije ljeta, natjecanje za Miss Hrvatske održavalo se početkom jeseni. Dizajnerica je otišla na more i cijelo vrijeme razmišljala o tome kako će kreirati haljinu koja treba predstavljati Hrvatsku, zemlju napaćenu ratom, za koju se tada u svijetu znalo najviše po ratu. Branka je ljeto provodila u Malom Lošinju, gdje ljetuje od djetinjstva, a kako je njezin suprug bio strastveni podvodni ribolovac, pratila ga je na barci.
U jednom momentu suprug mi je izronio divlju kamenicu. A ja cijelo vrijeme u mislima o tome kako da osmislim haljinu i toga časa, kad sam uzela školjku u ruke, sinulo mi je da je to to. Da je naše more najljepše što imamo. To je bio klik nakon kojeg sam odlučila što ću raditi, otkriva.
Haljina nije trebala biti samo lijepa, nego i imati neko značenje. S obzirom na to da je Anica u njoj trebala stati pred žiri i ispričati nešto o sebi i haljini, bila je jako važna za ukupni dojam koji će Miss Hrvatske ostaviti. Branka ju je zamislila kao haljinu koja priča o zemlji tisuću otoka i njezinim ljepotama, moru prvenstveno.
Smatrala sam da je puno važnije ostaviti dojam zemlje kojoj u ratu nije ubijen duh i istaknuti njezine ljepote, a ne da kreacija šalje srcedrapateljnu poruku u smislu bijelih golubova, poruka mira i slično, što je već profanirano, izrabljeno do besvijesti i nema pravu težinu. Moj osobni stav bio je takav da je puno pametnije pokazati da ti duh nije ubijen, da pokažeš nešto što je lijepo i optimistično, govori.
Dizajn haljine uključivao je asocijacije koje imaju veze s morem. Sačinjena je od tri različite vrste svile s podsuknjom od ogromne količine tila. Prvi je sloj od tankog plavog tafta, a iznad njega je deblji dupli taft smeđe sivkaste boje, kao mokre stijene. Taj je dio nagužvan, za razliku od plavog koji je plisiran. Povrh svega je također plisirani organdi svjetlije nijanse plave boje koji u sebi ima niti u dvije boje (tzv. changeant), plavu i bijelo-srebrnu kako bi se stvorio efekt odsjaja, poput odsjaja na moru. To se postiglo i zahvaljujući pliseu, koji stvara vrlo zanimljiv lom svjetlosti s efektom prelijevanja.
Preko prijatelja Branka skupila je razne školjke iz Jadranskog mora, a trebalo ih je gomilu. Na suknji su po cijeloj površini prišivane samo kroz jednu rupicu kako bi ostale slobodne te pri hodanju udarale jedna o drugu i tako stvarale zvuk.
Možete zamisliti Anicu, koja ima više od 180 centimetara i s ukrasom na glavi, dok je hodala u toj haljini koja je cijela bila jako lelujava, a još je stvarala zvuk, ističe dizajnerica. Gornji dio haljine u formi korzeta presvučen je organdijem, ukrašen školjkama, s plisiranim košaricama polukružnog oblika koje su asocirale na Jakobove kapice.
Kako je Donassy pretpostavila da na izboru neće svaka djevojka imati svoju garderobijerku, morala je paziti i na tehničke detalje kako bi se Anica mogla što lakše sama odjenuti, što se i dogodilo. Umjesto puno sitnih gumbića i kukica, na korzet je straga stavila djeljivi patentni zatvarač za lakše zatvaranje.
Suknja u slojevima različitih dužina i oblika na preklop je i ima dva gumba koje je Anica mogla jednostavno zakopčati. Također je gornji sloj suknje od plisiranog organdija kako se pri transportu ne bi izgužvao, bio slobodno pušten prema dolje, a tek kod odijevanja, okrenutih rubova prema gore i kopčanjem na dva gumbića, poprimao oblik školjke Jakobove kapice.
Veliku haljinu u dva dijela s podsuknjom nije bilo najjednostavnije ni dopremiti do Sun Cityja, gdje se izbor za Miss svijeta održavao.
Anica, kakva je, prodorna i uporna, apsolutno se nije dala smesti da joj netko ne bi dopustio da uzme haljinu sa sobom u avion. Pričala mi je da se doista morala dva puta, s obzirom na presjedanje leta, izboriti za to, ali ona takva samosvjesna, jasno da je uspjela, sjeća se dizajnerica koja je za izvedbu najljepše haljine na svijetu imala vrlo malo vremena. Nakon što je Anica Martinović bila izabrana za Miss Hrvatske, imala je 15 dana da napravi haljinu kako bi se stigla snimiti za medije i obaviti sve ostale pripreme prije putovanja.
Po materijale je Donassy išla u Italiju, ali nije mogla početi raditi prije nego što je znala tko je Miss Hrvatske.
Sve se mora prilagoditi formi tijela i osobi jer neke se stvari mogu istaknuti, neke baš i ne, te nije svejedno za koga se radi, dodaje. Branka Donassy haljinu je u potpunosti sama krojila, uvijek je bila vrlo vješta u izradi konstrukcija, a u samoj izradi pomogle su joj njezine dvije tadašnje suradnice, dok je posljednju noć s Brankom proveo tada mladi dizajner Romano Decker, koji je šivao posljednje školjke i silni til za podsuknju ogromne metraže.
Došao je i izbor za Miss svijeta, prije prijenosa Branku je u jednom času nazvao Saša Zalepugin i rekao:
Javila mi je Tihana da je haljina proglašena najboljom, nije još sasvim potvrđeno.
To je bilo negdje rano poslijepodne. Nije prošlo ni sat vremena, zove Saša ponovno: 'Ništa se još ne zna, to ti nije još sigurno!'
Taj čas dobila sam glavobolju i otišla malo prileći. Nakon nekih dva sata zvoni ponovno telefon, zove Aleksandar Kostadinov. Moj sin se javio, Kostadinov traži mene, a on mu kaže: 'Ne mogu vam dati mamu, spava', smije se Branka. Kada je napokon dobila konačnu potvrdu da je njezina haljina proglašena najljepšom na svijetu, bila je sretna i bilo joj je jako drago jer su iščekivanja bila velika.
Dobila sam dizajnerski zadatak i obavila sam ga sa svim premisama koje su bile zadane - da haljinu nosi ljepotica koja predstavlja svoju zemlju i da ima priču, te da se mora u svojoj posebnosti isticati u mnoštvu dizajnerskih haljina.
Ta haljina odskače od mog pročišćenog dizajna bez dekoracija te nije na prvi pogled moj prepoznatljivi dizajn. Međutim, svakako odgovara mojim temeljnim postulatima, a to su – snažan koncept, pomno birani vrhunski materijali, besprijekorna konstrukcija i izvedba te poštovanje tijela i osobe. Smatram da dobar dizajner mora znati odgovoriti na svaki dizajnerski zadatak, objašnjava.
Haljina je još uvijek kod nje, a namjera joj je pokloniti je Muzeju za umjetnost i obrt nakon što se obnovi, da haljina dobije svoje mjesto, da ne bude složena negdje u fundusu.
Haljinu ću sigurno pokloniti, to jedino ima smisla, da bude dostupna svima da je vide, ističe.
Netom poslije izbora za Miss svijeta nezaboravna kreacija "Tisuću otoka" bila je prezentirana u Muzeju Mimara, gdje ju je Anica ponovno nosila, a poslije i manekenka na reviji na Peristilu u Splitu, godinu kasnije na izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti u Sydneyju, a nakon toga više nije bila prikazivana.
Jednom prilikom pitali su me koliko bi ta haljina koštala. Potpuna besmislica! Ona nema cijenu i nikad ne bi bila na prodaju. Treba postati dostupna svima da je mogu vidjeti, kaže Branka Donassy.
