Prema kršćanskoj tradiciji, sveta tri kralja su mudraci imena Gašpar, Melkior i Baltazar koji su se, kako piše u Evanđelju, došli s istoka pokloniti malenom Isusu nakon rođenja u štalici u Betlehemu.
Oni najvjerojatnije potječu iz Perzije, Indije i Arapskog poluotoka, a njihova mudrost ležala je u činjenici da umiju odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti i vidjeti znakove u prirodi.
Oni su tražili istinu o sebi i svemiru, a ostavili su i svoju kuću i dobra te krenuli na put koji ih je na kraju doveo u Betlehem.
U Evanđelju po Mateju navodi se da su mudraci na svom putu pratili betlehemsku zvijezdu te došli u Jeruzalem kako bi se poklonili Kristu. Tamo ih je primio kralj Herod, koji je htio od njih na prevaru izvući informaciju o tome gdje se Isus rodio kako bi ga mogao ubiti.
Kada su Gašpar, Melkior i Baltazar pak pronašli Isusa, darovali su mu tri dara - tamjan kao Bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast - smirnu kao čovjeku.
Bog im je nakon toga zapovjedio da se ne vraćaju Herodu, pa su se tri mudraca drugim putem vratila u svoju zemlju.
Inače, na Sveta tri kralja ili Vodokršće u hrvatskim krajevima posebnu važnost ima blagoslov vode i soli u crkvama.