Mala, okruglasta tijela, preslatke njuškice, zanimljivo, simpatično glasanje, sve su to razlozi zbog kojih ljudi biraju zamorčiće za kućne ljubimce, no često se pogrešno smatra da su ovi mali glodavci jednostavni i nezahtjevni. Da biste im pružili kvalitetan i zdrav život, potrebno je dosta toga znati o zamorčićima, a sve o tim zgodnim i vrlo simpatičnim životinjicama ispričala nam je Maja Belančić iz volonterske Udruge Mrkvica.
Postoji jedna stvar koja mene strašno fascinira kod zamorčića, mnogi ljudi zapravo ni ne razmišljaju o tome, ali zamorčići su puni karaktera! I to je neopisivo zabavno promatrati, pogotovo kroz godine. Sramežljivi, strašljivi, opušteni, hrabri, glasni, dominantni... Nisam još imala dva zamorčića koji su jednaki. S nekima je moguća interakcija, neki više vole da ih se ne dira. Kao i ljudi. Tu je, također, i njihovo glasanje, za svaku svoju potrebu ili stanje imaju poseban zvuk. Glad, strah, razdraženost, zadovoljstvo, tjeranje... Naravno, najčešće ćete čuti onaj kojim traže hranu, govori Maja Belančić, volonterka iz Udruge Mrkvica.
Zamorčići imaju i jedno specifično ponašanje, a to je tzv. "popcorning", stanje mahnite jurnjave i skakanja. Skaču u zrak, gotovo nekontrolirano, od tuda i ime jer podsjećaju na skakanje kokica kada pucaju.
Razlog tom ponašanju je čista radost. Kada im se događa nešto uzbudljivo, kada otkriju nešto novo, kada dobivaju hranu... To je više svojstveno mlađim zamorčićima, iako i stariji to ponekad znaju raditi. Moj djedica od 6,5 godina je neki dan bio silno veseo zbog nove opreme u svojoj gajbi i "popcornao" je kao mladić, dodaje Maja.
Za brigu o zamorčićima, naglašava, postoji cijeli niz uputa i pravila. Oni se možda nekima čine jednostavni i nezahtjevni, ali ako im želite pružiti kvalitetan i zdrav život, pripremite se na puno učenja. Neke od najbitnijih stvari su: dovoljno veliki prostor, kvalitetno sijeno koje im mora biti uvijek dostupno, raznoliko povrće i držanje u paru ili čoporu - ili istospolnom ili u kombinaciji više ženki s jednim kastriranim mužjakom. Neka optimalna veličina prostora je 1 m² po zamorčiću, a kod većih čopora ne bi smjela biti manja od 0,5 m² po jedinki. Maja ističe kako oprema i kavezi koji se prodaju u specijaliziranim trgovinama nisu dovoljni, u njima se ne mogu kretati, ne mogu trčati, postaju živčani i često se svađaju i natjeruju.
U većem prostoru zamorčići se mogu družiti, skakati, popcornati, ali i povući u svoj kutak kad žele. Nema tužnijeg prizora od usamljenog zamorčića iza rešetaka u premalom kavezu.
Također, zamorčići bi se uvijek trebali držati u paru ili čoporu. U Hrvatskoj to još nije pravilo, ali u nekim europskim zemljama uopće nije moguće imati samo jednog zamorčića. Samotnjački život nije nikakav život za zamorčića, bez obzira na to što ljudi misle da su im oni neka vrsta "društva".
U posljednjih desetak godina imala sam ih i u paru i u čoporu, a jedno kratko vrijeme i samo jednu. Razlika je ogromna. Zamorčić u društvu svoje vrste je sretan, zadovoljan, 'popcorna', više jede, više istražuje. Treba naglasiti i da ovdje mislim isključivo na društvo drugog zamorčića, a nikako ne kunića, mačke, psa ili neke druge životinje. S njima nikako nisu kompatibilni jer zamorčići su po svojoj prirodi plijen ostalima, mali i debeljuškasti, neotporni na neke bolesti koje druge vrste mogu prenositi, objašnjava Maja.
Još jedna od velikih grešaka je stav da su zamorčići odlični za djecu, pogotovo manju.
Zamorčići su zahtjevni, skupi, treba ih pažljivo držati jer su krhki, a s druge strane živahni, pa mogu lako iskočiti iz ruku.
Ali ako roditelji prihvaćaju da odgovornost nije na djeci i da će ih sljedećih pet do sedam godina oni morati hraniti, čistiti, voditi veterinaru, plaćati nemale troškove veterinara, onda je to lijepa prilika da djeca odrastaju uz životinje, uče se pomalo suživotu s njima i brizi za neko drugo živo biće.
Najsretniji u paru ili čoporu
Uvijek savjetujemo ljudima - udomi, ne kupuj. I to odgovorno! Trenutno na skrbi Udruge Mrkvica imamo osam zamorčića, zanimljivo - sve mužjaci. Imamo jedan par seniora, Jura i Rudi, imaju otprilike četiri i pet godina. Dečki kao dečki, povremeno se zakače, ali većinom žive u skladu i ljubavi. Isključivo u paru ih i udomljujemo. Onda imamo jedan čopor od tri mužjaka, Han Solo, Chewbacca i Yoda, starosti otprilike tri godine. Odlično se slažu i također idu u paketu. I imamo još jedan čopor od tri mužjaka, Luno, Mali i Rubi, oni su nam sad na rubu udomljenja, nadam se da će uskoro otići u novi dom, govori volonterka Udruge Mrkvica, u koju zamorčići dolaze iz svakakvih situacija - od zamorčića ostavljenih uz kante za smeće i u napuštenim haustorima, do onih izbačenih van u grmlje, parkove...
Neki ljudi očito misle da će se oni vani snaći. Što apsolutno nije istina, oni su plahe kućne životinje, totalno nenaviknute na prirodu i hladnoću, napominje. A jedna situacija će svima u Udruzi Mrkvica ostati zauvijek u sjećanju. U ljeto 2017. spasili su 44 zamorčića iz nelegalnog uzgoja, doslovno iz jednog dnevnog boravka, gdje su živjeli u strašnim uvjetima, puni rana, nametnika, izmeta. Od tih 44, bilo je i osam skotnih ženki, pa se taj broj povećao na 55. Nažalost, neke bebe su i uginule.
Uspjeli smo ih sve smjestiti u jednu garažu u Zagrebu, gdje smo ih rasporedili po spolovima u manje grupe, liječili, oporavljali od prijašnjih uvjeta, polako privikavali na ispravnu prehranu, neke od njih kastrirali, vodili na kontrole, ultrazvuke i na kraju sve uspjeli udomiti, sjeća se Maja Belančić, koja je u svijetu zamorčića od 2010., a u Mrkvici volontira od 2015. godine.
Priča o udruzi Mrkvica počinje 1998., kada je osnovano Utočište Tarraland, koje pruža siguran dom spašenim kunićima. Kunići ondje žive slobodno, na ograđenom i dobro osiguranom privatnom imanju. Volonteri im izrađuju i popravljaju kućice i sjenike, osiguravaju hranu i sijeno, te brinu o njihovu zdravlju. Svi mužjaci su kastrirani kako ne bi došlo do razmnožavanja.
Sa željom da se uključi što više građana i spasi što više životinjica, 2008. godine osnovana je Udruga Mrkvica. Udruga je neprofitna, nevladina i volonterska organizacija, a djeluje na području cijele Hrvatske. Nemaju zaposlenike, već ovise o angažmanu volontera i podržavatelja te donacijama građana. U udruzi je oko 30 aktivnih volontera, od toga oko 10 čuvalica.
Imamo dva glavna cilja: pomoći napuštenim i neželjenim kunićima, zamorčićima i drugim malim životinjicama pronaći dobre udomitelje te pomoći nalaznicima divljih zečeva da ih pravilno othrane, rehabilitiraju i vrate u prirodu, ističe Maja. Kako udruga nema zaposlenike, niti vlastiti prostor, niti osigurana financijska sredstva, jako im je važna suradnja, razumijevanje i pomoć građana.
Osim što možete postati volonter ili teta čuvalica, možete pomoći donacijom hrane, lijekova, opreme, građevinskih materijala s liste želja Udruge Mrkvica ili donacijom na IBAN udruge: HR5524020061100542705 (za donacije iz inozemstva: SWIFT/BIC: ESBCHR22).
A kako je to u vlastitom domu brinuti o šest zamorčića, dobro zna Maja Kuzelj Grgić, čiji mali čopor čini pet ženki, Greta, Merida, Heidi, Peppi i Astrid te i jedan dečko-kastrat Walter.
Briga o šest zamorčića zahtijeva stalnu posvećenost. Cijeli svoj život muž i ja prilagođavamo njima, unaprijed planiramo obroke, obaveze prilagođavamo ovisno o čišćenju ili hranjenju našeg čopora. Ne možemo otići nekamo na nekoliko dana ako nemamo nekoga u koga ćemo se pouzdati da će brinuti o njima. Zato prošlo ljeto nismo išli na more, a pretprošlo smo se vratili prije vremena jer je alfa Greta izgubila previše grama, da bi sve nadoknadila čim smo se vratili, govori Maja.
Kako zamorčići dobro skrivaju bolest, stalno ih treba nadgledati, pa su u Majinu domu nedjeljom ujutro prvo na rasporedu vaganje i pregled.
Veliki su i financijski izdaci - ako zanemarimo izgradnju nastambe odgovarajuće veličine i veterinarske troškove, mjesečno na njihovu prehranu trošimo oko 2500 kuna. Velika su to odricanja, ali i velika ljubav.
Kad vidite kako su sretni, zdravi i imaju ispunjen društveni život s drugim zamorčićima, bude vam toplo oko srca i zaboravite na sav teret.
A kad se neki odvaže i dopuste da ih mazite, žicaju poslasticu na stražnjim nogicama ili skviče kako bi vam dali do znanja da žele poslasticu, komadić krastavca, listiće bosiljka ili malo lubenice, dan bude još ljepši. Zamorčići nisu za svakoga, ali mi smo shvatili da smo ljudi za njih, ispričala je Maja Kuzelj Grgić.
