Jedna mala sobica od nekoliko kvadrata, a troje djece? Maja Bojić pronašla je način kako da u podstanarskom stanu uredi kutak za svoje dvije princeze i jednog princa, i to sve s rabljenim stvarima i za malo novca. Pogledajte i kako čarobno izgledaju zidovi koje je mama Maja sama oslikala.
Svi smo nekada bili mali, djeca koja i dan danas pamte samo posebne stvari.
Ne znam jesu li sretnici bili oni koji su imali sve i kojima su roditelji mogli pružiti sve ili oni koji su imali nešto što su im roditelji stvarali od ničega. Većina nas pamti ipak te male stvari, stvari koje nisu ni skupocjene, ni moderne, ali su posebne. Većina nas danas nema mogućnosti kupiti sve što poželi, nema vlastiti krov nad glavom, ali zar je to bitno da bismo bili sretni i uživali u lijepim stvarima?
Mi kao podstanari nismo u mogućnosti opremiti dječje sobe kao s Pinteresta, čak i nemaju svatko svoju sobu, ali meni je nekako draže što je tako. Kad odrastu i odu svatko svojim putem sjećat će se dana koje su provodili zajedno, priča mama Maja Bojić koja je u maloj sobici od nekoliko kvadrata uspjela urediti kutak za svako od svoje troje djece. Željela je u nju smjestiti ne samo krevete, nego i sve želje i snove svojih dviju djevojčica i jednog dječaka. Sve što je u sobici kupljeno je rabljeno, a ponešto je Maja sama izradila.
Nekako razmišljam da možda s novim stvarima to ne bi bilo to, rabljene stvari su nešto što ima svoju priču, ističe.
Tako su rabljene krevete ukrasile nove posteljine i pokoji jastučić, dok je paravan postavljen u sobi nekada bio velika navlaka za poplun. Preko interneta kupljen je i rabljeni tepih, a mali stol maminih je ruku djelo.
Zidovi su pak postali mjesto na kojem su se smjestile sve želje i snovi. Police sastavljene od kojekakvih daskica pa obojene, uspomene na prvu gitaru njezinog sina, veliki okvir s uspomenama kad su bili bebe,...
Kad malo bolje razmislim, samo su nam posteljine nove u sobi. Sve ostalo je polovno, kupljeno od koje kuda, prefarbano i sređeno.
I zar je bitno je li polovno ili novo sve dok u njoj vlada ljubav, puno ljubavi ta tri mala bića. Kad narastu, vjerujem da će se često sjetiti svoje male sobice u kojoj su sanjali najljepše snove, kaže mama Maja Bojić.
