Ovih dana svi pričaju o „Daminu gambitu“, novoj Netflixsovoj seriji koja prati talentiranu šahisticu Beth Harmon (Anya Taylor-Joy) i njezin uspon u tom „muškom sportu“ u šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Iako su svi likovi u toj popularnoj seriji izmišljeni, mnogi nagađaju kako su temeljeni na stvarnim osobama iz šahovskog svijeta.
Da se snima serija u Hrvatskoj o najpopularnijoj igračici šaha, njezin bi put bio skiciran prema Mirjani Medić iz Krapine – prvoj i trenutačno jedinoj šahovskoj velemajstorici u Lijepoj Našoj, koja je tu najvišu šahovsku titulu osvojila 1999. godine.
Šteta što nas nema više! Kad sam počela igrati šah, zadala sam si cilj – želim postati velemajstorica. To sam nakon mnogih turnira i uspjela. Nije lako dostići najvišu šahovsku titulu. Trebaju tri norme – na tri međunarodna turnira morate ostvariti određen broj bodova uz zadane rejting-bodove. I morate postići 2300 bodova na rejting-listi. Prije se to moralo ostvariti u četiri godine. Danas je lakše i u svijetu ima više velemajstorica jer se osvojena norma ne gubi, otkriva nam Mirjana Medić.
Danas postoje svjetski kupovi i grand-prix turniri rezervirani samo za vrhunske šahistice, tu su i ženske olimpijade i europska pojedinačna i ekipna prvenstva. U Hrvatskoj postoji Državno prvenstvo za žene u šahu, kao i velemajstorski ženski turnir u Rijeci. Kad se Mirjana počela natjecati, nije bilo toliko prilika za natjecanje mladih žena.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća nije bilo šahovskih turnira za mlade. Prvi sam turnir igrala kao 12-godišnjakinja – Kadetsko prvenstvo Hrvatske na kojem sam i pobijedila, prisjeća se velemajstorica.
Teretana za mozak
Roditelji su joj bili najveća potpora. Štoviše, ljubav prema šahu naslijedila je od oca, koji ju je i naučio igrati.
Tata je igrao šah i tako je počelo u kući. Naučio je mamu, sestru i mene. Svi smo igrali međusobno. Mama je brzo odustala kad smo ju počele pobjeđivati. Rješavali smo šahovske studije i zabavljali se.
U maloj sredini poput Krapine šah nije bio vrlo popularan, pa se Mirjana učlanila u zagrebački klub Monting. Čitala je Sportske novosti i proučavala partije Roberta Bobbyja Fishera, koji je u to vrijeme postao svjetski prvak, a koji je do današnjih dana ostao jedini njezin uzor.
Znao je i igrao sva otvaranja te je imao izvrstan osjećaj za poziciju, kaže Mirjana Medić, koja šah naziva i „teretanom za mozak“. To i ne čudi kada je poznato da šah razvija kreativnost, maštovitost, ali i slikovno razmišljanje jer šahisti pamte slike dijelove pozicija na ploči. „Šahovsko“ razmišljanje pomaže joj i i u svakodnevnom životu.
Dobro računam i izvrsno se snalazim u neočekivanim situacijama, a križaljke rješavam super brzo jer sve pojmove koji se ponavljaju lako zapamtim.
Svaka partija je drugačija
Ta „jednostavna“ igra na ploči za dvije osobe doživjela je veliki procvat nakon pojave računala, odnosno razvoja interneta, što posebno veseli jedinu hrvatsku šahovsku velemajstoricu.
Pojava računala i šahovskih programa naglo je povećala broj šahista. Knjige i bilježnice spremljene su u kut. Brže se uči, a uz šahovske kompjutore provjerava se korektnost poteza. Razvoj interneta napravio je svojevrsnu revoluciju u šahu. Na šahovskim portalima milijuni šahista svakodnevno igraju brzopotezni, ubrzani i standardni šah. Može se igrati i kao gost bez registriranja. Turniri se prenose uživo, tako kod kuće pratimo šah u cijelom svijetu, a rezultati su odmah dostupni.
Kada pitamo Mirjanu što je toliko posebno u šahu i zašto ga igra već desetljećima, spremno odgovara.
Njegova raznolikost, šuma različitih poteza i varijanata. Odigrala sam tisuće partija, a svaka je drukčija. Mogućnost stvaranja – odigrati potez koji još nitko nije odigrao.
Mirjana Medić sretna je što u Hrvatskoj ima dosta šahovskih talenata. U ekskluzivnom društvu hrvatskih šahovskih velemajstorica uskoro bi joj se mogla pridružiti Borka Frančišković.
Međunarodna majstorica Borka Frančišković ima dvije norme, treba još jednu, a rejting-uvjet je ispunila. Tu je i vrlo talentirana 19-godišnja međunarodna majstorica Ena Cvitan, kći našeg poznatog velemajstora Ognjena Cvitana.
Scena iz holivudskog filma
Da se snima film o životu Mirjane Medić u Hrvatskoj, u njemu bi svakako bila uvrštena scena iz finala velemajstorskog turnira Cvijet Mediterana, koji je održan u Rijeci 2009. godine. Ova partija šaha ostala joj je u posebnom sjećanju.
Igram crnim figurama s mladom bugarskom velemajstoricom Adrianom Nikolovom, i koja pobijedi bit će prva na turniru. Pripremila sam joj varijantu u kojoj se nije snašla; zapala je u slabiju poziciju i počela neutješno plakati. Svi smo ju gledali, bila je stvarno teška situacija. Kad je izgubila, samo je otišla, nije pružila ruku. Mislim da je ona mene podcijenila i unaprijed upisala pobjedu, a kad je vidjela da neće uspjeti, slomila se.
Iako šah nije jednostavna igra, isplati se u nju utrošiti vrijeme i trud, čak i ako se planirate baviti njime samo amaterski.
Dobra vježba za moždane vijuge, a kad počnete gubiti partije, tope se i kilogrami. Bolje je odigrati koju partiju šaha nego igrati karte, a nema zamjene za osjećaj zadovoljstva kad pobijedite protivnika, zaključuje Mirjana Medić.
