Za svoje dvorište Jadranka Vukelić iz Varaždina kaže da je starinsko "radničko" dvorište jer su joj roditelji bili radnička klasa. Kao dupli onkološki bolesnik Jadranka je otišla u invalidsku mirovinu te je posljednjih šest godina doma, a zadovoljstvo je pronašla u svojim teglicama i kutku dvorišta koji je uredila s puno cvijeća.
U Jadrankinu dvorištu ima svega pomalo, a njezin cvjetni kutak uređen je s puno ukusa, ljubavi i sklada. Hortenzije je izabrala jer voli njihovu jednostavnost, nježnost i boje te ima roze, plave i u vrlo zanimljivoj rubin crvenoj boji.
Imam i pustinjsku ružu koja je vrlo izdržljiva, to je cvijet koji cvate cijelo ljeto. S krova šupe presadila sam čuvarkuće koji su narasli baš ogromni. Zatim lavandu jer obožavam njen smirujući miris pomiješan sa smiljem.
Koristila sam stare stalke za cvijeće pa se s njih spušta dragoljub, cvijet koji osim što je poznat po svojoj ljepoti je i jestiv. Ima tu i pelargonija, timijana, lažne ruže, crasule, limunske pelargonije… Nekima ne znam ni ime, opisuje Jadranka svoje malo cvjetno carstvo.
Ondje je stavila i ljuljačku ležaljku te dodala šarmantne ukrase poput malih stalažica s mini čupićima i glinenim figuricama koje je u Centru Tomislav Špoljar izradio Jadrankin sin koji je osoba s intelektualnim poteškoćama. Za uređenje dvorišta koristila je i stare košare, a stari stolac poslužio je kao stalak košari tegli.
Kad ima trenutak odmora, Jadranka voli leći u ležaljku ljuljačku, a društvo joj pravi njezin zlatni retriver, 14-godišnji Zvrndo. Tu su i dvije mace, mlada mamica Micka i Čičina.
Navečer zalijem cvijeće, optrgam požutjelo lišće, ocvali cvijet, da može novi se otvoriti. Dnevno ode minimalno sat, dva na druženje s mojim teglicama. Volim ih malo premještati, iako je to minimalan manevar, priča nam Jadranka Vukelić iz Varaždina.
