Kad ste bili mali, dva su datuma bila posebna u vašem životu (a možda i dan danas jesu): Božić i vaš rođendan.
Zašto? Jer ste tada dobivali poklone.
Danima pred neki od ta dva dana ste bili nestrpljivi, raspitivali se kod mame hoćete li dobiti to nešto što ste jako željeli, a noć prije gotovo da i niste mogli spavati od uzbuđenja zato što ćete uskoro kidati ukrasni papir i dobiti nešto što jako želite.
Danas je stvar s poklonima, priznajem, malo izmaknula kontroli. Djeci se ne kupuju pokloni samo za dva datuma, a i kad oni nastupe, dobiju na desetke plastičnog i inog "smeća". Stavila sam to u navodnike jer to što možda mi smatramo smećem, našoj je djeci BLAGO.
Unatoč svemu, nema djeteta kojeg ne vesele pokloni. Nema djeteta koje se ne veseli mogućoj rođendanskoj zabavi, puhanju svjećice na torti i otvaranju kutija koje su mu dali njegovi mali prijatelji i prijateljice.
No novi je trend zašao ne samo kod nas nego i vani, a mogli ste to vidjeti prvo na Facebooku kad bi neka odrasla osoba napisala da ne želi poklone, nego neka svi uplate dio novca u neku plemenitu svrhu koju su oni odabrali. I to mi je sasvim u redu. No roditelji sve češće žele rođendan bez "smeća", ekološki prihvatljive proslave i tzv. iskustvene poklone za svoju djecu. Ali to nije ono što djeca žele, nimalo...
Molim vas, ne nosite poklone, uplatite iznos koji ste htjeli potrošiti na poklon u svrhu x, pisalo je na jednoj pozivnici za rođendan koju smo nedavno dobili.
Na prvu mi je to bilo skroz kul jer potpuno razumijem da je besmisleno kupovati "smeće" koje djeca ionako pogledaju dvaput, ali na drugu sam se osjećala užasno jer sam se zamislila kako dolazim na rođendan praznih ruku. Kakvo se to čudovište pojavi na dječjem rođendanu bez poklona? Ja ne.
Molim vas ne nosite poklone, uplatite iznos koji ste htjeli potrošiti na poklon u svrhu x,
Ispoštovala sam želju roditelja i dio iznosa namijenjen poklonu stavila u kasicu prasicu, ali pored toga je bio i poklon. Nisam htjela pretjerivati i tako se praviti važna, ali jednostavno NE MOGU doći na dječji rođendan bez poklona. Radije neću doći nego da djetetu od četiri godine kažem "Sretan rođendan!" i ajd bok.
Danas je stvar s poklonima, priznajem, malo izmaknula kontroli.
Starija djeca koja već razumiju koncept prikupljanja novca radi kupnje nečeg većeg možda ne bi bila razočarana, ali malena djeca baš baš uživaju u tom razmatanju poklona i isprobavanju svega.
Znam jer sam i sama majka četverogodišnje curice koja je ovo ljeto slavila rođendan i dobila hrpu svega što joj realno ne treba.
Ali ona se veselila baš svakom poklonu! Svemu. Svako otvaranje bilo je popraćeno uzbuđenjem, stalno je govorila: "Wow", "Ovo je super", "Gledaj, mama". Sve smo morale odmah isprobati, staviti u pogon. I to dok je još bila odjevena u haljinu s proslave, nema čekanja!
Jedan poklon mislila sam skriti i pretvoriti ga u famoznu forvardušu za idući rođendan, ali me Mina vidjela i rekla: "Mamaaaaa, ali to je MOJ poklon." I bila je u pravu.
Ima nešto zaista posebno kad je TVOJ rođendan. I pokloni uvijek vesele djecu. Veselila su i nas, zašto bismo sad to oduzeli svojoj djeci?
Zašto bih joj ukrala poklon, to veselje koje proživljavala jer je nešto dobila od svojih prijatelja? Ako je meni nešto suvišno, to je jer sam ja starija i racionalna osoba, ali djetetu ama baš ništa od toga što dobije nije suvišno. Čak i kad dobije nešto što već ima.
Ono što ju je zaista dobro naučili jest da stvari ne trga, a kad se prestane nečime igrati, to operemo i dajemo dalje. Nekad tako naše igračke dobiju njezine prijateljice ili male seke tih prijateljica, a nekad djeca u domu. Slikovnice pažljivo čuvamo i vjerujem da ćemo ih za koju godinu ili dati nekom djetetu ili dječjoj knjižnici, baš kao što ja redovito svoje knjige tako proslijedim.
Kad neka Minina prijateljica ili prijatelj imaju rođendan, uvijek s njom pokušavam odabrati poklon. Ona bolje poznaje svoje prijatelje od mene. Nerijetko pitam roditelje što bi željeli da baš ne fulamo sve, a ako kažu da bi neku odjeću ili nešto drugo što nije zabavno, potrudim se da napravim kombinaciju tako da ispoštujem roditelja, a i obradujem dijete.
Slikovnice pažljivo čuvamo i vjerujem da ćemo ih za par godina ili dati nekom djetetu ili dječjoj knjižnici.
Pokloni zaista ne trebaju biti skupi. Štoviše, žao mi je ako netko potroši puno na poklone jer sam svjesna da većina toga ne traje dugo, ali neka sitnica koja će djetetu izvući osmijeh zaista je nešto bez čega ne dolazim na proslave.
Ne samo na proslave, ja ni u goste ne idem bez neke sitnice za dijete! Dobro se sjećam sebe kao djeteta, uvijek sam se radovala onim ljudima koji su i meni nešto donijeli, barem čokoladicu. Moraš nešto donijeti, ma može i lizalica!
Proslave rođendana bez poklona nisu novost. Amerikanke su počele s tim trendom ima već deset godina. Jer tamo je konzumerizam još jači nego kod nas.
I dok se zapravo slažem s roditeljima koji kažu da je tako bolje za okoliš ili da ne žele da roditelji troše na poklone jer ih ima previše tijekom godine, ideja da djetetu poklonim zaštitu pande u Kini u obliku kartice zahvale nekako mi je razočaravajuća.
Da, to je bila jedna od ideja jedne mame lani, na što su sve ostale mame reagirale s međusobnim pitanjima: "Je l' ona ozbiljna? Pa kako ćemo doći bez ičega?"
Ajde ti objasni djetetu od tri godine da neće dobiti poklon jer će možda neka panda dobiti bambus više… Meni to možeš objasniti i ja ću ti čak reći: "Hvala jer razmišljaš tako, stvarno nema smisla trošiti bezveze", ali mislim da bi moje dijete bilo ipak žalosno da je s rođendana došla doma s karticom zahvalnosti na doniranju pandi.
Možda je bolja ideja da ako već želimo smanjiti količinu smeća i nepotrebnih igračaka kažemo pozvanima da se udruže i kupe nešto korisno ili veće, što će dijete zaista koristiti.
Ali opet, staviti roditeljima obvezu da se sad još međusobno dogovaraju oko poklona nije u redu.
Uostalom, možemo li promijeniti kultulorošku tradiciju darivanja djece? Halo, pa i Isus je dobio poklone kad se rodio. Djed Mraz je postao hit jer je donosio poklone za Isusov rođendan svoj djeci. I sad bismo mi trebali biti babaroge koje ne donose poklone? A ne, ne dok su djeca mala. No možemo dio sredstava ipak usmjeriti na pametnije roditeljske ciljeve.
