Kad je dijete trebalo poći u školu, naši prijatelji odselili su se na otok. Razlog je bio jednostavan - smatrali su da je manje mjesto bolje za odgoj djece nego veliki grad poput Zagreba.
Drugi prijatelji doselili su se pak u Zagreb s otoka iz istog razloga, misleći kako je bolje za dijete odgajati ga u sredini koja nudi više razvojnih mogućnosti.
Kako sam ja djetinjstvo provela u manjem mjestu u kojem nisam imala gro mogućnosti, a dijete odgajam u Zagrebu, gdje imate svega, pitam se tko je od nas dvije bolje prošao. Tim više jer me vuče povratak na otok, ali kako gradski život pruža puno više komoditeta kad su u pitanju djeca, nisam sigurna je li to rješenje koje je dobro za našu obitelj.
Puno je članaka o tome zašto je odgoj djece na selu bolji, a na svaki takav članak dobit ćete i onaj u kojem se tvrdi da je gradsko okruženje ipak bolje. Razloga je napretek s obje strane, od veće sigurnosti i bolje prehrane te više kretanja do više opcija za razvoj djetetovih sposobnosti i mogućnosti.
Čitala sam i istraživanja o toj temi, pa tako kažu da su seoska djeca mobilno razvijenija, dok su gradska djeca intelektualno ispred vršnjaka iz ruralnih područja. A onda se sjetim da je Tesla živio u zabitom selu te da su neka seoska djeca danas jednako zalijepljena za ekran kao i gradska. Nema više ni u našem otočkom dvorištu vriske djece, igra se promijenila i tamo.
Sjećam se kako mi je znalo biti stravično dosadno na otoku. Maštala sam o nekim stvarima kojih nije bilo čak ni u Splitu, moralo bi se potegnuti do Zagreba. Bila sam ljubomorna na svoje vršnjake koji su tijekom ljeta dolazili na otok i pričali o tome kako u njihovim školama već imaju kompjutere, kako plešu balet ili odlaze u kina i kazališta. Ništa mi to nismo imali i mogli.
Ni danas nije situacija ništa drukčija u manjim mjestima. I dalje nema ničega, osim ako se ljeti nešto ne organizira. Ne možeš trenirati tenis, nogomet ili ići na ples tek tako, a da se roditelji ne angažiraju pa te voze u grad. Ako si na otoku, tek tad piši propalo, nema šanse da treniraš 90 posto sportova.
Uživajte sa svojom djecom, slušajte ih pozorno kad vam pričaju o svojim potrebama i željama.
No barem postoji internet. Seoska djeca više nisu toliko izolirana od svojih gradskih vršnjaka po pitanju dostupnosti brojnih znanja. Možeš gledati i filmove. OK, kazališta nema, ali tinejdžerima je danas puno manje dosadno nego ranije.
No je li to nužno dobra stvar?
Dosada je zdrava, motivirajuća. Kad ti je dosadno, mašta se pali, kreativnost rađa, radiš svašta kako ti ne bi bilo dosadno. Možda je Tesli bilo baš jako dosadno pa je postao genijalan izumitelj.
Nemam uopće namjeru tvrditi da je nešto bolje jer i grad i selo imaju svoje prednost i svoje nedostatke. Recimo da samo glasno razmišljam, a svatko ionako može donijeti zaključak za sebe. Niti su sva djeca ista niti su sva sela ili gradovi isti.
To što gradsko dijete ne zna kako posaditi krumpir nije stvar ruganja, kao što nije za ruganje jer dijete sa sela nije gledalo Orašara u kazalištu.
No činjenica jest da će djeca, ovisno o tome gdje su odrasla, razviti određeni set vještina i znanja, odnosno neće razviti neka druga.
Ranije sam vjerovala kako je zdravije odgojiti dijete na selu pa će odlaskom iz doma i preseljenjem u grad ostvariti svoje potencijale, no danas više nisam sigurna u to. Sigurna sam u čistoću zraka i zbog toga mi je baš krivo što živimo u gradu, gdje ponekad bude baš gadna kvaliteta zraka. A onda se opet sjetim da ti radi odlaska nekom specijalističkom doktoru treba cijeli dan ako živiš na selu, a ponekad možda i ne preživiš jer živiš predaleko od bolnice.
Moje dijete za razliku od mene odrasta u drugom vremenu i u drugom gradu, imat će sve prilike koje ja nisam imala. Dodira sa selom srećom ima, i s bakinim prigorskim selom i s maminim otočkim selom, pa se nadam da će pokupiti najbolje od oba svijeta. No, tko zna, možda i promijenimo odluku.
Dosada je zdrava, motivirajuća. Kad ti je dosadno, mašta se pali, kreativnost rađa.
Uživajte sa svojom djecom, slušajte ih pozorno kad vam pričaju o svojim potrebama i željama te sukladno tome donesite odluku o tome gdje ćete živjeti. Baš kao što se moja prijateljica preselila s cijelom obitelji u Zagreb jer je njezino gej orijentirano dijete dobivalo batine na selu, gdje su prije toga živjeli. Ne samo da je dijete sada mentalno bolje, cijela je obitelj prodisala!
Po meni je takva vrsta odluke ispravna jer ne možeš mijenjati okolinu.
Znam da pravog odgovora na to gdje je bolje odgajati djecu nema. Svaka opcija ima svoje prednosti i mane, idealnih uvjeta jednostavno nema.
