Imate li problema s neplodnošću i pitate se „Zašto baš mi?“, niste sami. Znam da mnogo ljudi ne priča o svojoj borbi za roditeljstvom, pa ponekad možete osjećati da je ste sami vi izvukli kraću šibicu, ali (nažalost) kud god glavom da okrenete, netko ima isti problem kao i vi.
Šećete li Zrinjevcem ovih dana, možda se iznenadite kad na plakatima vidite neka vama poznata lica. 40 ljudi podijelilo je svoju priču o borbi s neplodnošću, a upravo je 40. rođendan prve IVF bebe u Hrvatskoj bio prilika da se pošalje poruka kako je gotovo 40.000 djece u nas rođeno zahvaljujući potpomognutoj oplodnji!
To je jedan cijeli Bjelovar, više nego što jedan Šibenik ili Samobor imaju stanovnika! Ako im zbrojite i roditelje, u procesu IVF-a su skoro svi stanovnici Rijeke! Ima nas previše da bismo se pitali „Zašto baš mi?“ Jer neplodnost nije nešto što se događa jednom na 100 parova. Neplodnost muči svaki šesti par.
Otkad je 23. listopada 1983. rođen Robert Veriga, što je tada bio sedmi uspjeli IVF postupak u cijelom svijetu, a prvi u nas, potpomognuta oplodnja pomogla je da se rodi 12 milijuna djece.
Svake godine se u Hrvatskoj rađa više od 1600 djece uz pomoć postupaka izvantjelesne oplodnje, što znači da je svakom prvom razredu osnovne škole barem jedno dijete rođeno pomoću IVF-a. U našoj vrtićkoj skupini dvoje je takve djece, i to ono što znamo.
Ne možete li se ostvariti kao roditelj, sigurno vas muče različita pitanja. Rodin portal o neplodnosti pomoći će vam oko puno pitanja. Potražite pomoć što prije jer što više odugovlačite, postaje teže, i biološki i psihički.
Nakon što sam prošla kroz IVF postupke i postala mama u 40. godini, pišem o tome jer ne želim da i druge žene misle kako se neplodnost događa samo njima. Znam da sam se ja osjećala nekako usamljeno. Prije desetak godina malo se pričalo o svemu tome. Načuo bismo da je netko bio kod nekog doktora, ali sve je nekako bilo šifrirano.
Radila sam u kolektivu s puno žena, od kojih su neke bile majke. Četiri smo godine radile zajedno, a da nitko nije spomenuo IVF. Znam da je to posve intimna stvar i razumijem da se o tome baš ne priča na poslu. No kako smo postale bliske, povjerila sam se jednoj majci da razmišljam o potpomognutoj oplodnji, a ona mi je šapnula "Moj sin je došao u šestom postupku."
Znam da sam je pogledala oduševljeno i promislila "Znači, uspijevaju postupci?"
Nakon prvih nekoliko neuspješnih postupaka bila sam potpuno slomljena. Valjda su i druge kolegice osjećale da mi trebaju nekako pomoći pa su jedna po jedna otkrile da su njihova djeca također rezultat pomoći medicine. Iznenadilo me koliko ih je bilo. Čak i previše za jedan kolektiv.
Sad me ne čudi što nas je bilo puno, sad znam da je tako posvuda. Jer smo posljednjih godina počeli pričati o svojim borbama.
Ako se mučite s neplodnošću, prošećite Zrinjevcem ovog vikenda i pročitajte priče brojnih parova, možda vam bude lakše kad znate da niste sami i da postoji svjetlo na kraju tunela.
Ne trebate skrivati ni svoju borbu ni svoje želje ni svoje emocije.
Od potisnutih osjećaja ne proizlazi baš ništa dobro. Ako vas netko i krivo pogleda jer ste potražili pomoć doktora, samo znate da na tu osobu ne možete računati. Nema baš ničeg lošeg u tome da vam medicina pomogne.
Ne trebate bježati u Sloveniju ili Češku, kamo godinama odlaze brojni parovi na postupke, ne trebate lagati okolini da idete na putovanje, ne trebate odustati ako ne ide iz prve.
Možda ćete uspjeti iz prvog puta, a možda neće ići ni iz desetog puta. Ali ako želite biti majka, ne odustajte ni kad je najteže. Ja sam nakon sedmog IVF puta i četiri spontana pomislila da više ne mogu. Kad sam bila na dnu, pomogao mi je doktor da ne odustanem. Mislim da nikad nijednom čovjeku neću biti toliko „dužna.“ Okružite se takvim ljudima koji će vam dati ruku kad padnete.
Majka sam jedne predivne djevojčice. Vjerujte mi, svu bol odavno sam zaboravila jer se već četiri godine neprestano smijemo.
