Donosimo vam tekst mame Marine koja na svom blogu 'Mama zna najbolje (i tata)!' posvećen roditeljima koji imaju smisla za humor i ne srame se priznati da nisu savršeni

Kad sam prije nekoliko godina otkrila da sam u drugom stanju, štreberica kakva jesam – moje prve destinacije bile su knjižara i knjižnica. Pročitala sam, paaaa, dosta toga. Uvijek sam bila sjajna u projektima, istraživanju i pripremi terena. Mazala sam se kremicama protiv strija, vježbala uz DVD s trudničkim vježbama i redovito išla na preglede. I suprug je sudjelovao. Možda mu to nije bilo na vrhu liste prioriteta, ali ženu pod djelovanjem trudničkih hormona se ne odbija, halo!

Tako smo zajedno otišli na tečaj u kvartovski dom zdravlja gdje su nam pokazali kako treba disati na porođaju, uz pomoć lutke demonstrirali su nam kako se beba drži i kupa. Onda smo bili i na tečaju o dojenju gdje su nam rekli zašto je dojenje tako sjajno i pokazali par položaja. A onda je došao porođaj. I dijete.

I tako smo se par dana nakon povratka kući našli u situaciji da od ponoći do negdje šest ujutro pokušavamo smiriti našu curu čiji su decibeli uspješno probijali zvučne zidove u stanu. Uz to me boljela rana od epiziotomije, na cicama nabreklim od mlijeka stvorile su se strije što s obzirom na njihovu veličinu (ili da kažem manjinu?!) smatram vrhunskim primjerom prisutnosti Murphijevog zakona u svakodnevnom životu.

Nakon porođaja vjerojatno ćete izgubiti svaki osjećaj srama. U nekim situacijama i dostojanstva. I to je posve normalno

Uglavnom, u tim trenucima mi je samo prolazilo kroz glavu – Zašto mi nitko nije rekao da bi to moglo i ovako izgledati?!!! Zašto je u svim knjigama sve divno i krasno?!! I lagano?!

Zato evo nekoliko stvari koje bih voljela da su meni rekli o porođaju i onome što dolazi nakon toga, a koje bih voljela da je meni netko rekao.

1. O dripu sam prije samog porođaja znala samo da pojačava trudove. Ono što nisam znala, ali sam iskusila u punom sjaju – jest hrpa luđačkih trudova koji se spojili u jedan veliki, neprestani trud koji je trajao nekoliko sati. Zato pitajte liječnike je li to uistinu nužno i ako jest, razmislite o tome da uzmete nešto protiv bolova.


2. Nakon porođaja vjerojatno ćete izgubiti svaki osjećaj srama. U nekim situacijama i dostojanstva. I to je posve normalno. Kod prvog tuširanja nakon porođaja pomoći će vam sestra. Onako ranjivi i umorni, ne brinite kako izgledate. Sve su to one već vidjele i tu su da vam olakšaju.

3. Zbog rane od epiziotomije možda ćete se, kao ja, malo bojati prvog odlaska na wc. Nema razloga za to. Šavovi neće popucati. Zamolite sestru da vam da čepić ili pojedite malo sušenih marelica ili šljiva. I budite blizu wc-a, jer djeluje. Stvarno djeluje! ahahha

4. Dojenje zna biti teško, naporno i zahtjevno. I apsolutno je vrijedno truda, ali ja bih voljela da mi je netko rekao prije kako sve to skupa može izgledati – ogromne cice, masiranje kvrga u istima, spavanje s hladnim oblogama i kupusom… Jer da mi je netko to rekao, znala bih što me čeka. O dobrobitima dojenja sve se zna, ono je najbolje i najprirodnije, ali je vještina koja se mora naučiti. Zna vam potrošiti i zadnji atom energije, ali nakon par tjedana je mnogo lakše.

Netko će vam doći u posjetu, uzeti vašu vrišteću malu štrucu i smiriti je za trenutak. To ne znači da ste vi i suprug loši roditelji – to se zove efekt druge osobe.

5. Netko će vam doći u posjetu, uzeti vašu vrišteću malu štrucu i smiriti je za trenutak. To ne znači da ste vi i suprug loši roditelji – to se zove efekt druge osobe. Bake, tete, prijateljice nisu cijeli dan u tome, nisu upravo prošle porod i najveću promjenu u životu koja se vama upravo dogodila. Zato su smireniji i odmorniji od vas. Da su cijeli dan i noć sa zahtjevnom bebicom – ne bilo tog efekta.

6. Ponekad ćete se osjećati kao da je sve to preteško, naporno, prezahtjevno za vas. To je normalno i u redu i ne znači da ne volite svoje dijete. Dobiti dijete, posebno prvi puta je zaista u mnogim slučajevima i teško i naporno i zahtjevno. Djeca su različita. Neka su mirna, stalno. Druga su, plačljiva i žele da ih se nosi. Isto stalno. Bebe koje ne spavaju i ne ponašaju se kao one iz reklama – nisu znak da ste vi loši roditelji. Većina roditelja u nekom trenutku pomisli da nešto radi krivo – to je znak da vam je stalo.

7. Ljudi koji će u vama buditi osjećaj da niste dobri u brizi za svoje dijete – neka ne dolaze u vaš dom prvih nekoliko tjedana.

8. Družite se s drugim mamama. Prošećite do parkića u kvartu, raspitajte se postoji li grupa za potporu dojenju u blizini. Razgovor s drugim mamama i tatama bit će vam dobar izvor informacija, savjeta i potpore. Lakše je kad znate da ne prolazite sve to samo vi.

9. Naspavat ćete se opet. Možda se nećete izležavati do podne, ali naspavat ćete se jednom ponovno.

10. Onaj osjećaj kao da više nikada nećete imati ni trenutka samo za sebe ili supruga… Pripremite se da će neko vrijeme vaša mala bebica biti apsolutni gospodar vašeg vremena i prihvatite to. Kad malo poraste, uvijek će ga moći pričuvati bake, dide, tete, a vi ćete imati vremena za sve što želite.

Blog Mama zna najbolje (i tata)!

Osim na blogu družiti se možemo i na Facebooku. U knjizi Mama zna najbolje (i tata!) u izdanju nakladničke kuće Planet Zoe pronaći ćete više od 1000 savjeta mama i tata.

Roditelji, njih gotovo 600, odlučili su dio svojih iskustava podijeliti s drugim mamama i tatama kako bi im olakšali prve godine roditeljstva. Ova jedinstvena knjiga za roditelje daje odgovore na mnoge roditeljske dvojbe i pitanja od trudnoće pa sve do djetetove treće godine. Ako vas zanima nešto vezano za knjigu slobodno mi se javite na mamaznanajbolje@gmail.com.