Iako je u Beogradu završila srednju školu za dizajn tekstila, a onda i Visoku školu za dizajn, tehnologiju i menadžment, Dubravka Mandić iz Bajine Bašte nikad nije radila u struci.
Ipak potreba za kreativnošću nije ju napuštala, pa se kod nje pojavila ljubav prema uređenju interijera, a trag na njezin hobi ostavio je i manje kreativan posao od kojeg je zarađivala za život.
Zbog posla je, naime, puno putovala, a obilazeći svijet imala je priliku upoznati razne kulture i stilove života, što je značajno utjecalo na priču koju ćete pročitati u nastavku.
Jedna od lokacija koju je Dubravka posjetila i u koju se zaljubila bio je Meksiko. Svidjeli su joj se ljudi, kultura, cjelokupna estetika, boje.
Jednom riječju, to zavodljivo šarenilo, bila je to ljubav na prvi pogled, kaže Dubravka, koja je upravo u Meksiku crpila inspiraciju za uređenje apartmana u Bajinoj Bašti koji je privukao i našu pozornost.
Meksiko i Frida kao logičan slijed
Iako je izvor inspiracije prije svega bio Meksiko, motiv koji je nemoguće ne primijetiti nakon samo jednog pogleda na apartman je slikarica Frida Kahlo.
Frida Kahlo se tu našla kao logičan slijed, budući da je i sama bila inspirirana predivnim Meksiom, objašnjava Dubravka.
Apartman koji je uredila inspirirana Meksikom ima 70 kvadratnih metara. Sastoji se od dnevne sobe s trpezarijom i kuhinjom, dvije spavaće sobe i kupaonice. Dosad je više puta mijenjao namjenu.
Prvo je bio kafić imena "Bela strela" u vlasništvu Dubravkina pokojnog oca, čije je uređenje bilo inspirirano Indijancima. Nakon očeve smrti Dubravka ga je preuredila u stambeni prostor u kojem je boravila kad bi bila u Bajinoj Bašti, što i nije bilo tako često jer je veći dio godine boravila izvan zemlje. I baš tada i zbog toga se počela rađati ideja o današnjem uređenju, koje itekako privlači pažnju.
Prostor je prenamijenjen u apartman za sve koji požele posjetiti Bajinu Baštu i obići njezine i okolne prirodne ljepote. U spomen na oca Dubravka je zadržala ime "White Arrow" ("Bela strela"), a interijer se polako mijenjao.
Od ranijeg prostora, kafića, zadržala sam jedino veliki šank, koji se odlično uklopio u stambeni, a sada u apartmanski prostor, dok sam ostalo preuredila, i strukturu prostora i cjelokupnu estetiku.
Moj otac je bio zaljubljenik u sjevernoameričke Indijance, dok sam ja otišla malo južnije, u Meksiko, napominje kroz smijeh Dubravka i nastavlja:
Sve je išlo postepeno, ali boje su otpočetka tu. Prostor je oplemenjen predmetima i suvenirima koje sam donosila sa raznih strana, ne samo iz Meksika, ali su se odlično uklapali u sam koncept. Zadržala sam i tri očeve slike iz kafića, bluzere, boksere i Indijance, koje mi jako puno znače, a koje su također oplemenile sam prostor i lijepo se uklopile, objašnjava.
Kaže nam i da nisu svi detalji koji karakteriziraju prostor kupljeni kao takvi. Bilo je tu i restauracije, a kupovala je i materijale kojima je presvlačila pojedine predmete i slično.
Uloženu ljubav i drugi prepoznaju
Na kraju je dobila prostor koji je točno onakav kakvim ga je zamišljala, ali to ne znači da se promjene ne događaju jer ona po tom pitanju nema mira.
Sve je to jedan proces koji meni pričinjava veliko zadovoljstvo jer uživam u svemu tome. Taj proces traje već godinama. Ovo ne znači da od samog početka nisam bila zadovoljna interijerom, naprotiv, ali uživam u njegovu oplemenjivanju, detaljima koji se nerijetko sami nameću.
Posebno zadovoljstvo mi je to što i gosti osjećaju i prepoznaju ljubav koja je uložena u njega. Njihove pozitivne reakcije me posebno ispunjavaju, tako da je to sve jedna lijepa i dvosmjerna priča, kaže Dubravka.
Sada klikom na našu galeriju ušetajte u Dubravkin apartman. Tamo će vas dočekati 70 kvadrata Meksika. Pravi kaktusi i kaktusi kao motivi na posuđu, sangria, drveni šank i Frida Kahlo kao motiv na stolicama, zavjesama, jastucima... Sve to savršeno posloženo, taman da poželite posjetiti Bajinu Baštu i uživati u njezinim ljepotama, koje Dubravka ne prestaje hvaliti, ali i u njezinu Meksiku u malom.