Razmišljali ste i kako će ime zvučati u Hrvatskoj. Znamo da ovdje Nemanje i Miloradi ne prolaze bez komentara, isto kao i Ahib ili Muhamed da se ne lažemo... Neki su došli ovdje poslom, neki kroz ljubavne kombinacije.
Svijet je danas jako povezan, selimo se puno. Ne čudi me da roditelji sve češće biraju internacionalna imena za svoju djecu jer im ne žele nekad u budućnosti staviti kočnicu. Hoće li kad se dijete bude prijavljivalo negdje za posao njegovo ime Tvrtko ili Željana u Engleskoj ili Njemačkoj zvučati imigrantsko, stavljajući ga u isti koš kao nekog Timura.
Eh, Timur.. Priznajte si što osjećate sad kad ste pročitalo to ime. Da pogodim:
Tko zna odakle je.
Ne osjećam ništa loše, ali ne bih htio da mi kćer doma dovede baš Timura...
Niste loši ljudi ako ste nešto slično pomislili. Mozak vam igra igru prema onom što ste naučili, od roditelja, od medija, iz iskustva. Uostalom, ne volite ni ljude koji se zovu Tvrtko zbog onog gada koji vas je zeznuo prije deset godina. Tvrtko je isto kao i Timur materijal za dodatnu provjeru.
Ime je prva stvar koju netko vidi kad pošaljete CV. Ili prvo šta ljudi čuju kad se rukujete
Obično je ime nebitno, osim ako vam ne "strši". Jer je ime brzi signal koji govori odakle si, a nekad i tko si ako si nečiji Tvrtko, pa te ljudi stavljaju u mentalne košare. Mozak radi ono što uvijek radi kad nema vremena, preskoči analizu i automatski povezuje. Procjenjuje je li netko ili nešto prijatelj ili prijetnja. Tako je radio dok je još živio u pećini.
Spomenula sam Timura ranije s razlogom.
Baš je Timur jedan od likova u knjizi I odjeknuše gore. On je Afganistanac u Americi koji je promijenio ime u Tim. Kako kaže, ta promjena pomogla mu je poslu više nego išta prije... Iako je to fikcija, ne sumnjam da je u stvarnosti takva situacija.
Timur u Americi, jednako kao i naš Tvrtko , izaziva malo trenja. Ljudi će nerijetko pitati kako se izgovara ili ga krivo pročitati (zamislite samo kako bi Amerikanac pročitao Tvrtko, ma nema šanse!), a gotovo uvijek će se zapitati odakle je. Znat će da nisu istog porijekla i staviti ga u ladicu nepoznato. A nepoznatog se bojimo. Prirodno je to u čovjeku, tako je to posloženo.
Nije Tim pametniji od Timura, niti Tvrtko od Aziba. Samo su nam Tim i Tvrtko poznatiji pa ih stavljamo u ladicu prijatelji? Iz našeg su plemena, rekli bismo.
Pa se onda dogodi da ih favoriziramo. Jer nam je lakše s njima.
Nije ovo teorija. Puno istraživanja je već pokazalo kako identični životopisi s različitim imenima ne dobivaju isti broj poziva na razgovor. Ljudi reagiraju na ime prije nego što pročitaju iskustvo. To ne znači da će ime uvijek svima definitivno odlučiti karijeru. Ali definitivno je može usporiti.
Ako se zovete Ana, Ivan ili Barbara kao ja, ne razmišljate o tome jer nam ime ovdje nije smetnja. Ja bih ok prošla i u Americi i u Rusiji. Zvučim neutralno. Bijelo neutralno.
Jedno od najcitiranijih istraživanja (Bertrand & Mullainathan, 2004) pokazalo je da su životopisi s bijelo zvučećim imenima poput Emily ili Grega dobivali oko 50 posto više poziva na intervju nego identični CV-evi s imenima poput Lakisha ili Jamal.
Slični rezultati ponovljeni su kasnije u UK, Francuskoj i Njemačkoj. Etnnički obilježena imena imali su manje šansi za intervju.
A ime ti može utjecati i na zatvorsku kaznu
Nije nepoznato kako u SAD-a postoje optuženici s afroameričkim imenima i prosjeku dobivaju strože kazne. U nas je isto tako vjerojatno s nekim drugim imenima.
Uglavnom, ime je bitno iako nitko to ne može dokazati.
Utjecaj imena se događa gotovo neprimjetno, kroz par sekundi duže čitanja, jedno dodatno pitanje, mail koji ostane neodgovoren. I onda se to s vremenom nekako zbroji.
Barem u početku.
Kasnije, kad imate rezultate i izgrađeno ime nije više nešto što smeta. Ali kad još nemate ništa osim jednog reda na vrhu CV-a ili potpisa u mailu, ime znači puno više nego što bismo htjeli priznati.