Zamisli da odvedeš dijete u parkić i onda mu daš mobitel da igra igrice. Zašto? Čemu? Pored hrpe djece i sprava ti djetetu daš mobitel da se njime zabavlja? A mobiteli su kao droga, navučeš se na lako okidajući dopamin i ostaneš zalijepljen za ekran dok ti mozak ne izgori. A ako ga doneseš u parkić, onda si zapravo kao diler jer i druga djeca počnu viriti u taj dopaminski svijet koji svake sekunde nagrađuje nekim wow efektom.
Ništa u stvarnom svijetu ne može proizvesti takav dopaminski rast kao online sadržaj.
Algoritmi su naučeni kako da drže našu pažnju što dulje. Proizvodnja sadržaja postala je toliko napredna, a cilj svakog sadržaja jest da vas privuče. Kao što crta kokaina vuče neke druge ljude u offline svijetu, tako novi video ili sličica vuku ljude u online svijetu.
Briga me što radite sa svojim odraslim mozgom. Drogirajte se skrolanjem po Instagramu, TikToku ili nečem trećem, ali kad drogu unesete u dječji parkić i servirate je ispod tobogana da drugi roditelji ne vide, e onda imamo problem.
Tiho = zabranjeno
Kad sam rodila, stariji roditelji znali su mi reći: Nije problem kad djeca stvaraju buku, zabrini se kad ne budeš čula buku. Tad znaš da djeca rade nešto što ne bi trebala.
Znate i sami… Dijete je tiho u sobi i ZNAŠ da te čeka neko iznenađenje. Nekad su to išarani zidovi, nekad izrezana barbikina kosa posvuda, nekad izvađena baš sva odjeća iz ormara.
Spačke se rade, a da dijete ne viče: Mama, vidi! Nasmiješ se od muke i ajmo dalje.
Ali ima tih tišina koje su strašne. Kad je dijete tiho, a ne nađeš nered. Nešto se događa, a ti ne znaš što. Možda dijete netko zlostavlja, verbalno ili fizički, pa se povlači u sebe. Znam da sam ja pisanjem i crtanjem tako rješavala svoje probleme u djetinjstvu. A sad se zlostavljanje više odvija online nego offline.
Ako je djetetova soba pretiha, zabrinite se. Da, možda dijete uči, a možda i ne baš uvijek. Čak i ako ima sve petice, ne znači da je sve u redu. Ja sam učila samo da uronim u neki svijet u kojem mogu kontrolirati stvari. Jer roditelji su se rastavili, mama je bila teško bolesna, kasnije je bilo ruganja u školi. Što mi je bilo teže, to su više petice letjele u dnevnik.
Razgovarajte s djetetom, stvorite odnos u kojem se ono osjeća sigurno uz vas, sami otvorite neke teme jer djetetu može biti previše, ali za start maknite mobitel od djeteta. Nijednom djetetu mobitel zaista ne treba.
I da nitko ne maltretira vaše dijete, to čine društvene mreže onako ufino. Posebno su curice osjetljive na sve savršenije fotografije. Žele i one TAKO izgledati, žele i one puno LAJKOVA, žele i one osjetiti da su BITNE. A zapravo online nisi bitan baš nikom. Biti stalno na društvenim mrežama stvara osjećaj stalne gladi. Gladi za pažnjom, za površnim osjećajima.
Ni YouTube nije bolji. I kad odaberete što će dijete gledati, nakon nekoliko videa algoritam počne nuditi neke užase. Znam jer sam s malom znala gledati Peppu Pig na YouTubeu i onda nam se nakon cca četiri-pet videa pojavio jedan u kojem netko odsijeca glavu Peppi! Sva sreća pa sam bila prisutna i ugasila to smeće prije negoli dijete nahrani njime.
Ako su djeca na igralištu pretiha, isto reagirate. Ja jesam
Jučer je jedna djevojčica od cca sedam-osam godina okupila oko sebe desetke male djece. I moju malu. Koja inače 60 puta u minuti viče: Mama, vidi! Kako mi je bilo pretiho, otišla sam baciti pogled u tajno skrovište ispod tobogana, a kad tamo cijela ekipa djece koja bulji u neki ekran na kojem starija curica igra igrice. Automatski su mi rolete pale na oči, nisam mogla samo odvući svoje dijete.
Curice, nije u redu da druga mala djeca gledaju u mobitel jer je to nezdravo, pa jel' možeš, molim te, ugasiti to?
Bila sam fina, ali mislim dosta jasna. Malena je odmah poslušala i bez riječi otišla do majke. Koja je sjedila s cigaretom u jednoj ruci i drugim mobitelom u drugoj. Mogli su i doma ostati.
Jer stvarno ne vidim poantu doći u parkić i zuriti u mobitel.
Majka me je samo pogledom prostrijelila, ali srećom, pogledi još ne ubijaju. Mobiteli itekako to mogu učiniti. S društvenim mrežama u fokusu od 2012. godine, kad je stigao Instagram, ali i nesretna iPhone četvorka s prednjom kamerom, broj samoubojstava među djecom je u porastu.
Molim vas, ajmo svi raditi na tome da djeci maknemo potencijalni pištolj iz ruke.