Nismo ni slutili kakvu ćemo bajku doživjeti kada smo početkom prosinca pisali o njima. O boru postavljenom ispred zgrade, uz poruku da svatko tko prolazi može ostaviti poneki ukras.
Desetak dana kasnije vratili smo se u Lopašićevu
Bor je bio prepun ukrasa. Svaki drugačiji, svaki s nečijom pričom. Već pri dolasku sreli smo mamu s djevojčicom, malena je došla postaviti zlatnu zvjezdicu.
I nije jedina, tri djevojke su silno htjele postaviti i svoj ukras pa su se poslužile s onim što su imale u džepu. Izvadile su maramicu i od nje napravile mašnu.
Članak koji smo vam spomenuli odveo nas je ravno u stan Vesne i Slavena. Čim su nam otvorili vrata, znali smo da smo zakoračili u svijet koji do sada nismo vidjeli. Božićne pjesme tiho su svirale u pozadini, pas Jura nas je dočekao mašući repom, a toplina doma gotovo se mogla opipati.
Naša prva stanica bila je kuhinja. Na stolu anđeli i tri svijeće, lokomotive, kuglice, konjići, djed i baka Mraz se ljube, a tu su i, Vesni omiljeni, autići s borovima na krovu. Sa stropa visi kišobran s kojeg se spuštaju kuglice, Vesna nam govori da svake godine kupe po jednu.
Fenjer gori, a prozor, kao i svake godine, izgleda poput ilustracije iz slikovnice. Govore nam kako im je baš neki dan pozvonio susjed kao bi im zahvalio što su postavili bor na ulicu i kako bi im rekao da svake godine jedva čeka vidjeti njihov prozor.
Koja je priča iza bora s ulice?
Godinama su u stanu imali pravi bor, no s vremenom je to postalo fizički zahtjevno. Prošle godine kupili su umjetni, a ove su za stan nabavili novi - dok je stari dobio svoje mjesto ispred zgrade. Da ga kite svi.
30 godina čarolije
Vesna nam govori da se u božićno uređenje zaljubila još kao djevojčica i da na ovakav način stan uređuje već gotovo 30 godina. S pripremama počinju već u listopadu. Svaka figurica ima svoje mjesto, svoju priču. I kad sve završi - oni samo sjednu, uz šalicu kuhanog vina, i gledaju u svojih ruku djelo. To im je poseban gušt.
Ukrase nikada nije brojala, ali sigurna je da ih ima više od 500
Pokazuje nam i svoju najdražu figuricu u dnevnom boravku - poštaricu s kalendarom koji mijenjaju svaki dan, cijele godine. Tu je i sanjkalište, šumica, djed Božićnjak i cijela vojska orašara. Do stropa se pak uzdigao veliki bijelo-srebrni bor. To im je, kažu, najdraža kombinacija boja.
Ipak, na boru se ističe jedna kuglica s motivom plavog Zagreba. Uvijek ima ta jedna posebna, koja se može uklopiti s njihovim standardnim uređenjem.
Pitali smo ih jesu li ljubav prema Božiću spojili ili razvijali zajedno.
Slaven kaže da mu je Božić oduvijek bio drag, a Vesna dodaje da ga je ipak ona malo pridobila.
U hodniku pak nam pokazuje posebnu dragocjenost - papirnate jaslice stare više od 100 godina, naslijeđene od bake. Nekad su stajale pod borom, danas imaju posebno mjesto i neprocjenjivu emotivnu vrijednost.
Za kraj nam Vesna kaže da božićna čarolija u njoj živi oduvijek. Danas, kada su u mirovini, mogu joj se potpuno posvetiti. I uživati u svom najljepšem dijelu godine.
A mi smo, izlazeći iz njihova doma i prolazeći pokraj bora ispred zgrade, shvatili jedno – doista nam jako malo treba kako bismo u sebi probudili pravi smisao Božića.