Dragi Papirko, ja sam Bob Sapp bez mišića i ženska verzija Iron Mena obavijenog u žele, a ne u željezo. Ne, ne ja sam tenk! Imam novaca i tri konfekcijska broja viška. Mama mi kaže da izmišljam te da imam krupne kosti, premda... ne sjećam se baš da su bile tako krupne prije godinu dana!

Moram pronaći posao, dečka bilo što, samo moram izgubiti nakupljene kilograme, jer ova opuštenost više uistinu nema smisla.

Ujutro odmah po otvaranju svoja dva kratkovidna oka, krenula sam u ormar po traperice iz adolescentskih ne tako dalekih dana.

Pokušavajući ih navući na sebe, demonstrativno su se pobunile negdje oko područja bokova i stražnjice koje niti uz pomoć nitroglicerinskog sapuna nisu htjele dalje.

Previše slobodnog vremena u poslu i previše opuštenosti po pitanju ljubavnog života je uzelo maha.

Opustivši se u fotografiranju svatova koja su bila isključivo vikendom, posvetila sam se jednogodišnjoj dijeti pod nazivom Povrće.

Vrhunska dijeta u kojoj jedete sve osim povrća i osjećate se fantastično točno do tada dok vam se garderoba sastoji od čistog poliestera ili 100 postotnog pamuka s dodatkom od 100 posto elastina.

>> Sve Martinine kolumne pročitajte ovdje!

Fućkaš ljubav, bitno je da zadržim posao. Ionako nikada ne bih mijenjala tortu za poljubac...

 

Srećom, naletjela sam na oglas u kojem se traži fotoreporter. BINGO! Zamolba, životopis, C.V., otisak malog nožnog palca i s knjižicom krvne grupe (bez ovog pretposljednjeg i posljednjeg) krenula sam na razgovor u suknji u kojoj sam se osjećala poput hrenovke sa ovitkom.

Hodajući poput gejše, došavši na razgovor sa svojim znanjem i iskustvom, primljena sam na probni rad na kojem mi je mentor bilo savršeno muško lice te odlična motivacija ka skidanju viška kilograma nakupljenih od svadbenih tortica i ostalih kulinarskih umijeća i ostataka istoga.

Prvi dan sam zadivljeno gledala u njega i zamišljala ga s aureolom oko glave, drugi dan sam čak i poslušala što mi govori, a treći... eee treći dan sam htjela u zemlju propasti. Da sam poskočila, možda bih i uspjela.

Naime, taj dan sam shvatila da sam potpuno zaljubljena i s tim saznanjem dobila sam zadatak da skupa s mentorom i kolegicom novinarkom izađem na teren.

Dogodila se panika koju smo morali zabilježiti. Trčeći u fantastično katastrofalnoj kondiciji dobrano sam zaostajala za kolegama. Vidno uzrujana kolegica je povikala 'ajde bucka, zakasnit ćemo' pred potencijalnom ljubavi mog života.

U tom trenu sam se osjećala kao Eddie Murphy u filmu Luckasti profesor kada je trčao kroz grad s kanticom piletine i svi su bježali pred njim.

Ponukana tim događajem odlučila sam se na nabijanje kondicije i drastične dijete počevši odmah nakon posla.

I tako u punoj sportskoj spremi krenula sam na stazu na kojoj je bilo podosta rekreativaca. Trčala sam kao luda, znojila se, ostajala bez daha i prešla punih 10 metara od startnog cilja. Nakon tih istrčanih 5 minuta, zaključila sam da to nije za mene. I gušterača me boljela. Ma nije to niti zdravo... što, mislim što to meni treba...ono njegovo divno lice i glas, o Bože koji glas ima!

A ne ne, posao je na prvom mjestu. Prikupljam štambilje u radnu knjižicu kao djeca sličice za tapkanje. Cilj mi je zadržati se ovdje što duže i uspješno proći probni rok.

Ponovni susret s kolegicom na poslu je bio vrlo neugodan. Nekako mislim da me ne voli. Došavši do svoga stola u ruke mi je gurnula članak za koji me zamolila da ga odmah pročitam i dam svoje mišljenje. Potpuno uživljena u isti sjela sam ne gledajući na stolicu i na polutrulu bananu postavljenu od strane nje kao šalu za brucoša na poslu. Ha ha, jako smiješno, takvo što bi učinilo samo dijete iz prvog razreda, a ne osoba zadužena za pisanje o stanju u državi.

Neodoljivi mentor je samo pogledao mrlju na mojim hlačama, pa stolicu, a ja sam kroz kiseli osmijeh rekla da si radim shake za doručak ne bih li malo zakamuflirala potpunu neugodnost.

Bijesna, krenula sam prema kolegici koja je popravljala šminku u toaletu.

'Dobro što tebe muči? Jučer sam bucka na cesti, danas mi stavljaš bananu na stolicu, mislim što sam ti napravila pobogu?' Pričala sam kroz zube tihim psihotičnim tonom.

'Na tvoje mjesto je trebala doći moja sestra, a tvoga mentora, u kojeg gledaš kao u svetinju, ću si uzeti ja. Čisto da znaš.'

Odgovor sam tražila, odgovor sam i dobila. Rješenje je u procesu, a do tada, objavljujem rat.
Uzela sam veliki zalogaj, no ionako su svi zalogaji do sada bili takvi tako da ovaj neće predstavljati problem.

Cilj mi ovoga puta nije bilo samo osvajanje žiga u radnoj knjižici već i osvajanje cjelokupnog teritorija koji zahvaća i ljubav i posao.