Dragi Papirko, dok su se ovaj tjedan na poslu širili otkazi brzinom svjetlosti, a uz to moj nenormalni šef je odlučio zadiviti moju potencijalnu šogoricu glumeći apsolutno sve što se njoj sviđa. Ja sam pak ostala bez posla i bez dečka

Šef je prvo pustio brkove koji nisu sličili na brkove već na perjance i kao takav je nemoguće podsjećao na soma. Puno puta sam razmišljala o tome da ga uspavam u uredu te pokrijem sve osim otvora za usta i pozovem strastvenog ribiča koji je bio zaposlen u našoj firmi. Vjerujem da bi zabacio udicu.

Nakon nekog vremena je i sam shvatio da je privlačan poput muškarca s bombama oko struka stoga se obrijao i u međuvremenu otkrio kako njegova djevojka voli osjećajne tipove. Odlučio je pročitati sve poezije ovoga svijeta ne bi li ju zadivio.

Nakon samo tri dana trovanja poezijom C klase, dala mu je na znanje kako želi da se na neko vrijeme raziđu. To vrijeme je palo teško svima. Ona je ponovno bila 24 sata u stanu te dovodila društva raznih glazbenih kultura. Lutajući od pankera do darkera, pa sve do metalaca i na kraju rokera, radila je sve samo nije tražila posao.

>> Sve Martinine kolumne pročitajte ovdje

Napetost zbog toga između mene i Mentora je bujala. Sestru nije mogao stjerati na ulicu, a još manje pronaći joj posao da je se riješim barem na 8 sati dnevno. S druge strane na poslu sam svakodnevno slušala kako ima oči blago uplašene srne, kosu mirišljavu poput plasta sijena (ha???) i tijelo kao one iz renesansnih slika što jedu grožđe na sofi prekrasnih bodura.

Meni osobno ništa od toga nije bilo prekrasno niti me dirnulo, štoviše, zvučalo mi je kao da opisuje ženu s tupavim pogledom kojoj se malo neugodno osjeti kosa s ogromnim, slojevitim trbuhom i butom.

Skočko je bio odlučan ubiti se zbog nesretne ljubavi (nuspojava predoziranjem poezijama) te tako uzimao najnoviju inovaciju žileta za brijanje ne bi li si naštetio u wc-u dok ga svi gledaju s istom koja uopće ne dopire tolikom količinom do kože i još plus k tome ima zaštitu.
Doslovno nigdje nisam imala mira. Odlučila sam ih ponovno spojiti za dobro svih nas.

Uhvativši je nasamo pozvala sam ju da sjedne kraj mene na kauč ne bih li ušla u srž problema.

'No dobro što se to dogodilo između vas dvoje?', upitala sam.

'A ne znam. Dosadan je. Ide za mnom i citira mi nekakve stihove.Previše trči za mnom. Ne volim to. Uopće nije muževan kao prije.'

Je li ona to rekla da je on bio muževan?!?!?

Kako sam otkrila srž samog problema, odlučila sam probuditi tu muževnost (čitaj primitivnost) u njemu i vratiti cijelu situaciju u normalno stanje.

Ušla sam u njegov ured i rekla: 'Slušaj, ponovno će biti s tobom ukoliko budeš bio primitivan kao što si to bio i prije. Što odbojniji komentari posvećeni sexu, to bolje za nju. Ona to zove muževnost. Budi muško za njezin riječnik, a za moj budi primitivac.Jasno?'

>> Tko ustvari zna što je zapravo ljubav?

Šutio je pola minute onda je odlučio skočiti na stol ne bi li ga preskočio i zagrlio me od sreće.
'E, daj odnesi još ovih par kuverti za otkaz na stolove. I kad ideš prema vratima malo mrdni guzom mala', povratio se u roku sekunde.

Željna odmoriti se uz svog dečka u miru (barem) svoje sobe, nisam hodala, već sam letjela do stana kako bih ga što prije vidjela.
Ono što me dočekalo u stanu je ceduljica na kojoj je pisalo: 'Mi smo otišli na večeru. Oprosti što te nismo čekali. Možda odemo malo i do kluba. Ne čekaj nas!'

Razočarano sam zgužvala papirić, spustila se uza zid u sjedeći položaj i zažmirila.
Odjednom sam čula kamenčiće po prozoru i ugledala kako kamen razbija staklo mog prozora.
U nevjerici sam se dignula s poda i pogledala prema dolje na cestu s koje mi je doletio posljednji kamen u čelo. Imala sam što i vidjeti.
Skočko s velikim bijelim plišanim medom sa srcem u ruci obučenim u čipkaste crvene tange.

'Hoću tvoju šogoricu, imam medeka za nju. Obukao sam mu tange, gle! Što misliš hoće li se ljutiti što nema odgovarajući gudnjak?', vikao je s ceste mašući s plišanom životinjom iznad glave.

U tom trenutku sam osjetila toliki bijes da sam otišla po četiri pepeljare koje sam posjedovala i bacala ih na njega vičući da mi je svega dosta. Tri su ga zaobišle, a četvrta je pogodila šoferšajbu parkiranog automobila.

Kada je vlasnik začuo zvuk alarma, izišao je van i napao Skočka koji se uporno opravdavao s medekom u ruci obučenim u tange.

Sagnula sam se brzinom munje i otpuzala natrag u stan. Zaključala sam ga, popila malo rakije kako bi mi se spustio tlak da čvršće zaspem. Kad se ovo dvoje vrati, neka odu bilo gdje, jer u stan sigurno neće ući. Ovoga puta sam uistinu pukla i nitko mi ne treba.

Ujutro sam na mobitelu imala 30 propuštenih poziva. U dnevnom boravku je temperatura bila -100 stupnjeva zbog razbijenog stakla.

Spremila sam se i otišla na posao. Dočekao me šef s plavim flekama oko oba oka i prasnula sam u smijeh.

'To nije smješno. Izgledam kao panda', rekao je ozbiljnim glasom i naslonio se na stol.

'Ali znaš što? Panda je pokazala muškost i nakon što je izcipelarena, vratila je svoju ženku!'

>> Uspjeh: Biti bez posla i s muškarcem pod pokrivačem!

'Ne zanima me, zanima me gdje je bio on!Gdje je bio Mentor?'

'A otkud da ja to znam kad je ona naišla sama', odgovorio je udaljavajući se od mene.

On je bio sam. Već vidno uspaničarena što mu se dogodilo, krenula sam kući. Na putu sam ga ugledala i potrčala prema njemu s druge strane ceste. Odjednom je stao poznati auto. Taj auto je bio Zlicin auto! On je ulazio u njezin auto! Nazvala sam ga ponovno i poziv je bio odbačen.

Zaključila sam da je prespavao kod nje. S vulkanom u sebi, vratila sam se na posao i ugledala kuverte za otkaz. Uzela sam da ih podjelim i na trećoj pročitala svoje ime.

'To su posljednje. Žao mi je. No uvijek ti mogu biti frend s povlasticama.'

Ovog puta ga nisam doživljavala. Doživljavala sam samo tišinu i sablasnu atmosferu oko sebe. Je li moguće da sam zbog samo malo sebičnosti i samo malo željenog mira izazvala toliki nemir? Je li moguće da doseg mog uspjeha traje samo mjesec dana? Ukoliko je tako, možda biram krive partnere i radim krive poslove. Možda jednostavno gubim vrijeme na preživljavanje u ljubavi i poslu, a pritom zapostavljam nešto što mi je pred nosom, nešto što mi je suđeno i što kao takvo ne mogu prepoznati.

Možda još nisam dovoljno odrasla da shvatim što želim. Ne znam. Otkuda bih ja uopće znala odgovore na sva ta pitanja. Uostalom, sigurna sam da netko gore ima famozan plan za mene, stoga neću očajavati, već ću dati sve od sebe da što hrabrije prođem proces do uspjeha. Sa čvršćim stavom krećem odmah. Od sutra. Ma bolje da krenem od ponedjeljka.