Smaragdno zelena haljina koju je Keira Knightley nosila u glavnoj sceni filma "Okajanje" možda je i najslavnija zelena haljina u povijesti filma. Laganu, svilenu haljinu potpuno otvorenih leđa krearirala je Oscarom nagrađena dizajnerica kostima Jacqueline Durran, a britanski Vogue izdvojio ju je kao jednu od najnezaboravnijih zelenih haljina na filmu.
Nezaboravnu zelenu haljinu Keira Knightley nosila je u sceni u kojoj se ona i James McAvoy susreću u knjižnici i prvi put se prepuštaju strastima. U romantičnom ratnom filmu "Okajanje" iz 2007., adaptaciji romana engleskog pisca Iana McEwana, Knightley je odglumila Ceciliju Tallis, mladu ženu iz bogate obitelji, koja se zaljubi u guvernantina sina Robbieja Turnera (James McAvoy).
Napetost između dvoje protagonista raste te kulminira u sceni u kojoj se dvoje ljubavnika susreću u knjižnici. Osim Cecilije i Robbieja, u toj sceni postoji i treći lik koji zauzima veliki dio ekrana: prekrasna, zavodljiva smaragdno zelena haljina koju nosi Keira Knightley.
Kako bi sastavio garderobu likova, redatelj Joe Wright pozvao je dizajnericu Jacqueline Durran s kojom je 2000. radio na filmu "Ponos i predrasude". Redatelj je za zelenu haljinu imao tri kriterija: da bude lagana, dugačka i određene nijanse zelene boje.
S obzirom na to da se ključna scena odvijala na najtopliji dan ljeta, haljina je morala otkrivati tijelo, ali istovremeno biti nježna i suptilna.
Dužina suknje bila je također važna za scenu u kojoj se Cecilia i Robbie susreću u knjižnici i prepuštaju strastima. Što se zelene boje tiče, ona je simbolizirala i internalizaciju osjećaja između dvoje protagonista i ljubomoru koju osjeća Cecilijina mlađa sestra Brionny (Saoirse Ronan). Jacqueline Durran stoga je zamislila haljinu koja bi joj 2008. mogla donijeti nominaciju za Oscara.
Za razliku od "Ponosa i predrasuda" Jane Austin, radnja novele Okajanje odvija se 1935. godine, u razdoblju kada je odjeća postepeno postajala opuštenija. Kako bi stvorila outfit koji je postao kultni, Durran je posegnula za modnim arhivima iz 1930-ih godina, uključujući i dizajn Coco Chanel, izabirući elemente koji bi odgovarali Keirinoj figuri.
Tanke naramenice i lepršava prozračna suknja, ali povrh svega potpuno otvorena leđa i raspor na sredini koji otkriva noge - nemoguće je pronaći ijednu haljinu koja izgleda poput te iz filma, koja je puno otvorenija nego što je to tada bilo u modi. Kostimografkinja se očito poslužila anakronizmom, kao kreativnom odlukom, stavivši kroj haljine u razdoblje kojem ne pripada, no ona se uspješno prilagodila sceni i aristokratskom stilu Cecilije Tallis.
Svila za izradu haljina kupljena je u bijeloj boji te je naknadno obojana u određenu smaragdnu nijansu zelene, koju je Wright odabrao iz Durranine selekcije tri pigmenta. Stoga je i boja činila haljinu unikatnom i posebnom jer je ta nijansa zelene bila rijetkost među popularnim filmskim kostimima. Korištenjem najfinije svile stvorena je skliska haljina kao od vode, koja kao da pluta oko osobe koja je nosi.
Uz modela kao što je Keira Knightley, Jacqueline Durran u kreiranju haljine mogla si je priuštiti puno "ludosti". Kako bi istaknula glumičinu vitku siluetu, kostimografkinja je dodala draperiju vezanu oko bokova.
Kada se Knightley u haljini okrenula leđima i otkrila golu kožu, izraz lica Jamesa McAvoya govorio je koliko je očaran onime što vidi.
U dizajn haljine bili su ukomponirarni i elementi londonske mode iz sredine 1930-ih, ali s modernim elementima mode 2000-ih godina, što se tiče boje, kroja i kombinacije bretela.
Suradnja između Jacqueline Durran i Joea Wrighta nastavila se i u filmu "Ana Karenjina" u kojem je Keira Knightley odglumila slavnu Tolstojevu junakinju. Durran je taj film donio Oscara za najbolju kostimografiju 2012. godine.