Već tjednima glavna vijest koja je izašla iz rubrika posvećenih unutarnjoj i svjetskoj politici, te postala tema svih medija koji žele pružiti podršku i pomoći, su sirijske izbjeglice. S teškim prizorima zbog kojih se osjećamo tako malima i bespomoćnima, isprepliću se i dokazi da je malo ponekad sve, a da smo s moći da djetetu vratimo osmijeh na lice – veliki kao kuća

Dovoljno je samo suosjećajnost i želju da pomognemo drugima 'oživjeti' te razgovore ispred televizora ili u kafiću pretočiti u mala djela s velikim srcem.

To nam je dokazala i Ida Prester koja je na svom FB profilu prenijela iskustvo pomaganja sirijskim izbjeglicama u jednom od beogradskih parkova.

Očekivala je tugu i bespomoćnost, a dočekalo ju je nešto sasvim drugo.
Prenosimo njezin status u cjelosti:

'Jučer smo proveli divan dan. Došli smo patetični i tronuti, a dočekao nas je glasan smijeh. Vesela, slatka, zaigrana djeca. Vole lopte, sladoled, skrivača i igrice na telefonu. Rado se fotkaju, provjeravaju kako su ispali.

Roditelji stidljivo uzimaju pakete, opuste se kad kažemo 'for babies'. Neki samo šute, drugima se baš druži s nama, pozivaju nas da sjednemo. Nema suza, oni koji su uspjeli djecu živu prebaciti ovdje, već su pobijedili. Takve smo barem mi sreli.

Tko je uspio prodati imovinu (stan, kuću, auto) je u hotelu. Ostali su tu u šatorima. Ostaju dan dva, pa za Njemačku, svi nam kažu da tamo jedino ima posla.

Dođite u park kad ulovite vremena da im poželite dobrodošlicu i sreću za dalje. Mislim da to najviše znači.

Ako nosite pakete - najviše im trebaju vlažne maramice. Nemaju gdje prati djecu. I mlijeko za dojenje.

Mi smo kupili hrpu pelena, al to im nije bilo napeto, mislim da ih većinom ne koriste.

Odjeća za djecu, posebno cipelice za jesen, svih veličina.

Slatkiši, mi smo nosili urme (voće, na tržnici kupiš) i rahat lokume, po preporuci Gordana Paunovića.

Nadam se da se vidimo u parku kraj autobusne, ponesite što možete. Najvažnije osmijeh, snaći ćemo se za sve drugo :)

Sretan put, mali ortaci!

Beba Roko, mama i tata'.


 

 

Jucer smo proveli divan dan. Dosli smo pateticni i tronuti, a docekao nas je glasan smjeh. Vesela, slatka, zaigrana...

Posted by Ida Prester on Wednesday, 26 August 2015