Hvala ti što si kliknula na ovaj članak. Hvala ti što te zanima kako pomoći prijateljici koja pokušava ostati trudna i postati mama. Uče nas kako nekom izraziti sućut jer je izgubio mamu ili sestru, ali ne uče nas kako nekom izraziti podršku kad izgubi nerođenu bebu ili kad „samo“ izgubi još jedan mjesec čekajući + na testu za trudnoću.
Godinama sam čekala svoju curicu. U četiri godine prošla sam osam postupaka potpomognute oplodnje i četiri spontana pobačaja, od kojih su dva bila gadna. Ne govorim u ime svih žena, ali govorim u svoje ime o tome kako je naša borba protiv neplodnosti utjecala na ljude na oko nas i kako su ti ljudi u najboljoj namjeri pokušavali komunicirati s nama, ali često su sve te dobre namjere bile baš uzrok još veće boli.
Oni će u ovom tekstu biti frendica koja još nije postala mama, a to žarko želi biti.
Ne skrivajte svoju trudnoću pred njom.
Šutnja nas nekad ubija više od riječi, a skrivanje je slično šutnji. Ako ste dobre prijateljice i ako si vijest o svojoj prvoj trudnoći s njom podijelila onog trenutka kad si vidjela + na testu u kupaonici, zašto sad kad i ona želi postati mama čekaš mjesecima da joj kažeš tu vijest? Misliš da ćeš je povrijediti jer si ti opet uspjela, a ona nije? Ima smisla. No kako misliš da će biti bolje kad to sazna kad ti već trbuh jako iskoči?
Na poslu gdje sam radila ljudi oko mene su znali da suprug i ja idemo doktoru kako bismo postali roditelji. Kolega koji je sa mnom radio u istom uredu rekao mi je da će postati tata nekoliko tjedana prije samog događaja, a jedna od najboljih kolegica čekala je dan prije nego što je otišla na čuvanje trudnoće da mi to priopći.
Svi su drugi znali osim mene. I moja odlična prijateljica čekala je pet mjeseci da mi kaže da je opet trudna, rekla mi je to tek kad sam ja po tko zna koji put rekla da sam opet ugledala + na testu.
Taj put nisam postala mama, plus je ubrzo postao minus. A ja sam potonula i jer sam shvatila da mi ljudi skrivaju stvari. Pa, nitko mi nije ukrao trudnoću, nikom se nije rodilo dijete umjesto mojeg, nitko nije mogao misliti da „neću skužiti“ kad-tad da su postali roditelji… Zato mi nije bilo jasno čemu to skrivanje uzalud. Svaki put bih isplakala tu novost čim bih došla kući, ne zato što sam bila ljubomorna, nego jer sam bila „šugava“, ona koju izbjegavaju.
Moj umočio samo jednom i opa, dijete!
Ako vam se netko otvori po pitanju želje oko djeteta, dosta je blesavo reći na to A mi se poseksali jednom i odmah dobili dijete! ili Posudit ću ti ja svog muža, taj napravi dijete čim me pogleda. Oboje sam čula. Možda mislite da ste duhoviti, ali niste. Samo ste nepromišljeni i sebični. Kako ta informacija pomaže vašoj prijateljici? Jeste li je uopće slušali da ju čujete ili ste ju slušali samo da nešto kažete?
U situaciji kad vam se netko otvori i požali nema mjesta da ulijećete i postajete centar tog razgovora, pogotovo da tako okrenete priču i praktički kažete „pih“ problemu te frendice.
Možda tako bog želi
Nakon prvog spontanog pobačaja, koji nažalost nisam skrivala jer sam već ranije svima rekla da sam trudna, jedna mi je osoba, koja je velika katolkinja, rekla nešto što baš nikad neću zaboraviti, a bilo je nešto toliko bešćutno i užasno da sam danima nakon toga plakala.
Možda bog tako želi. Vi ste prekrasan par i možda bog smatra da ste dovoljni jedno drugom, rekla mi je dok sam ja u šoku to slušala ne znajući što da kažem na to.
Ja sam potonula i jer sam shvatila da mi ljudi skrivaju stvari. Pa nitko mi nije ukrao trudnoću, nikom se nije rodilo dijete umjesto mojeg, nitko nije mogao misliti da „neću skužiti“ kad-tad da su postali roditelji.
Molim vas, nemojte to nikom izgovoriti. Katolička Crkva jest protiv umjetne oplodnje i dosta se žena već bori sama sa sobom oko toga je li u redu da potraže pomoć doktora u vezi proširenja obitelji da im ne treba dodatni pritisak kako ipak bog to ne želi. Bez obzira na to je li netko i ateist, nemojte to izgovoriti. Prebacivanje odgovornosti na boga, na bilo koju treću osobu i implikacija da netko tamo ne želi nešto što mi jako želimo nije pozitivna podrška.
A zašto ne usvojite?
Opće je poznato da je usvajanje proces kao kad odeš u trgovinu i kupiš lutku, jednostavno i bezbolno…
Oni koji žele usvojiti dijete će to i pokušati napraviti, ali oni koji žele postati roditelji biološkim putem ne žele čuti da trebaju od toga odustati jer, eto, ima djece koju mogu posvojiti.
Trebaš se samo opustiti.
Nitko se nikad nije opustio samo zato što mu je to netko rekao. Zapravo, većinom to ljude dodatno razljuti. Opuštanje nije stvar koju dobiješ pritiskom na gumb, a uostalom otkud ta glupost da će samo opuštene žene roditi? Mnoge silovane žene zatrudne i rode, mislite li da su bile opuštene i one?
Ima još puno toga što sam čula, a najzabavnija je bila ona možda je netko bacio urok na tebe. Ajde nemojte ženama koje su ionako emotivno načete davati ideje da idu skidati uroke ili nešto drugo iz ladice "koješta". Ima ta neka baba iz Hercegovine čiji čaj popiješ i odmah zatrudniš, ali nitko ne zna tko je točno ta baba. Ili moraš noge visoko držati nakon seksa 20 minuta. Ili jesti puno ananasa. Ili ići na akupunkturu.
I mi smo se borili. Trebalo nam je nekoliko mjeseci.
Kad sam nedavno pročitala objavu jedne poznate ženskice kako su se ona i suprug isto borili da dobiju dijete i kako razumije žene koje se bore s neplodnošću jer je i ona prvi mjesec ugledala minus na testu, malo je reći da sam bila ljuta što je tako banalizirala problem neplodnosti.
Ne, ne boriš se s neplodnošću ako ne ostaneš trudna nakon mjesec ili šest mjeseci pokušavanja. Ne, ne razumiješ žene koje se zaista bore i obilaze doktore, filaju sebe hormonima bodući se desecima i desecima injekcija svaki ciklus, čekaju tu savršenu jajnu stanicu i savršeni spermij da se spoje i razviju u jednu prekrasnu blastocistu, pa zatim u fetus, pa na kraju u živu bebicu… Ne razumiješ je jednako kao što nekadašnji premijer, a danas predsjednik, nije razumio onu baku u Gunji s poplavljenom kućom kad joj je rekao da sve razumije jer je i njemu bila pukla cijev u kupaoni.
Pitajte prijateljicu kad je idući ciklus potpomognute pa da odete s njom jednom u čekaonicu, da joj kupite prenatal vitamine i neku knjigu, odvedete je u kino ili kazalište,
Ali možete biti podrška.
Ne izbjegavajte pozvati tu frendicu na proslavu rođendana svog djeteta misleći da će njoj biti dosadno ili tužno. Ne znam zašto, ali dio prijatelja vas jednostavno prestane uključivati u bitan dio njihova života koji uključuje djecu sve dok vi sami eventualno ne postanete roditelji. OK, nekima je stvarno druženje s djecom dosadno, ali vjerujte da mnogima nije.
Pitajte frendicu kad je idući ciklus potpomognute pa da odete s njom jednom u čekaonicu, da joj kupite prenatal vitamine i neku knjigu, odvedete je u kino ili kazalište, da joj zaista pomognete da se opusti i da se ne osjeća usamljeno? Upitajte je sve o postupku koji prolazi ako vidite da želi razgovarati o tome, neka vam kaže sve o hormonskim injekcijama, o fizičkoj i psihičkoj boli, o debljanju i nesanici, o gušenju u suzama i ponovljenim pobačajima…
Prijateljice bi trebale dijeliti i dobro i zlo, biti tu i kad nije baš najzgodnije. Da umre, uzeli biste koji sat slobodno da joj odete na pogreb, zar ne? Zašto joj ne biste radije tih nekoliko sati pažnje poklonili dok je živa? Možda sam sad previše gruba, ali razmislite o tome.
Ne želi li frendica razgovarati o tome, poštujte to. Ako želi biti sama, poštujte to. Svi imamo svoje načine suočavanja s teškim situacijama i možda moj način razmišljanja nije ni približno jednak načinu razmišljanja neke druge wannabe mame. Vi ste joj prijateljica, vi je znate bolje od mene.
Samo nemojte nametati neka očekivanja. I govoriti bit će sve OK idući put. Jer što ako ne bude? Ne postavljajte očekivanja za nju, samo budite uho za slušanje i rame za plakanje. Čokolada i vino također pomažu.