O iznimno teškom i dugotrajnom procesu posvajanja djece u Hrvatskoj priča se već dugi niz godina, a činjenica da je trenutno u zemlji oko 4500 djece bez neodgovarajuće roditeljske skrbi te da taj broj iz godine u godinu raste, nikako nije ohrabrujuća.
U Hrvatskoj se godišnje posvoji iznimno malo djece, a u svemu tome najviše pate upravo mališani koji nažalost nisu imali sreću da odrastaju u obiteljskom okruženju kao njihovi vršnjaci. Iako smo svi svjesni surove realnosti, zapitamo li se ikad kako je toj djeci, kako izgleda njihovo odrastanje u domovima, gube li nadu da će ikad imati obitelj i da će doživjeti ljubav na koju itekako imaju pravo?
Upravo kao odgovor na ta pitanja nastala slikovnica "Grga traži obitelj" koju je napisao Tomo Vega, a riječ je o priči o dječaku koji živi u Domu za nezbrinutu djecu i s nestrpljenjem čeka dan kada će dobiti roditelje i obitelj koju će zvati svojom. Jednog jutra Grga saznaje da je njegova najbolja prijateljica posvojena i da je zauvijek napustila Dom.
Sretan zbog nje, ali u isto vrijeme tužan i usamljen, odlazi u svoju sobu kako bi posložio svoje misli i osjećaje. I dok se pita kada će on dobiti obitelj, pojavljuje se neobičan dječak i počinje mu praviti društvo. S novim prijateljem Grga počinje dijeliti svoje želje, strahove i nadanja. Njih dvojica pokreću svoju tajnu misiju kako bi Grga što prije dobio roditelje i obitelj koju silno želi.
Autor slikovnice Tomo Vega iza sebe već ima iznimno uspješnu slikovnicu “Lukasova plesna pustolovina“,kojom je vrlo realno prikazao kroz što prolaze dječaci koji se bave plesom i time educirao djecu i roditelje, ali i rušio predrasude i stereotipe. Kako je odlučio obrađivati teme o kojima se malo priča ili šuti, a promatrajući stanje u društvu, posebno u sektoru socijalne skrbi i zakonodavstva nastala je slikovnica “Grga traži obitelj“.
Naime, Tomo je inače trener akrobatskog rock'n'rolla te radi s djecom koja imaju podršku i ljubav svojih roditelja pa je htio napraviti nešto lijepo za onu djecu koja, nažalost, nemaju idilično djetinjstvo. Pri kreiranju ove slikovnice, kako bi ona bilo što realnija, razgovarao je s dječjim psiholozima i psihoterapeutima te pročitao mnoštvo intervjua prije nešto što je krenuo s pisanjem.
Tekst je u cijelosti moj i ja preuzimam potpunu odgovornost ako sam negdje fulao. Kada je rukopis bio gotov obratio sam se Adopti, udruzi za potporu u posvojenju, kako bi mi i oni dali svoje mišljenje. Nisam htio da i jedna riječ povrijedi bilo koje dijete ili izazove neku negativnu emociju. Isto tako Marta Divjak iz Inicijative ‘Moramo vam nešto reći’ je skroz spontano ušla u moj život i s oduševljenjem prigrlila ovu slikovnicu. Nakon što su mi oni dali nekoliko vrijednih savjeta i na koncu vrlo pozitivne kritike, sve je bilo spremno za lekturu, ilustracije i tisak“, pojašnjava Vega.
Želim pisati o poteškoćama s kojima se susreću djeca zbog svoje različitosti, a s ciljem da im dam podršku, junake i narative s kojim će se moći poistovjetiti. S druge strane kroz svoje priče želim ukazati na probleme u društvu te na taj način pokušati promijeniti svijest ljudi, navodi Tomo Vega,
Zanimljivost ove slikovnice je u tome što je potpuno prilagođena osobama s disleksijom, dok je za vizualni identitet, odnosno za ilustracije zadužena Mirna Savić koja je priči dala novu, životnu dimenziju.