I dvadeset godina kasnije sjećam se trenutka kad sam prvi put u ruke primila knjigu Harry Potter i kamen mudraca. "Posudite si ovu", gurnula ju je knjižničarka mojoj mami preko stola, "Tek je stigla, navodno je dobra." Tvrde korice, neobičan zlatni font, jednorog i dvorac na naslovnici već su djelovali primamljivo, a pogotovo dječak na metli – jer dosad su metle bile rezervirane za vještice.

Dok si rekao expecto patronum, priča o dječaku ispod stubišta s ožiljkom na licu osvojila je svijet i krenula putem zvanim "500 milijuna prodanih knjiga". Harry Potter manija uskomešala je mnoge koji su se prepali nagle popularnosti knjige u kojoj se spominju mračne sile, dementori, pa i neki-čije-se-ime-ne-smije-izgovoriti.

Zabrinula se i naša vjeroučiteljica, koja je rekla da to nije dobra knjiga jer nema jasne razlike između dobra i zla. Zbunjeni i zatečeni, već iste nedjelje pitali smo svećenika na dječjoj misi je li to istina. Molim?, šokirao se čovjek, Pa to mi je najdraža knjiga! Neka mustra iz naših redova na to je provalila: Zar vam nije Biblija najdraža? Nasmijao se od srca i poslao nas kućama da u miru nastavimo s čitanjem.

Da, svijet Harryja Pottera nije crno-bijel, kao što nije ni svijet u kojem živimo. Na raspravu o tome, i sama J. K. Rowling objasnila je na primjeru lika Snapea: on je siv – nije svetac jer tlači druge, ali nije ni zločinac jer je umro kako bi spasio čarobnjački svijet. Možda to jest knjiga o čarobnjacima, ali oni imaju sasvim ljudske karakteristike. Nisu savršeni – puni su nesigurnosti, strahova, dvojbi i slabosti.

Harry zna biti arogantan, Ron ćudljiv, Hermione nesigurna. Isto tako, unatoč svim svojim mušicama, naučili su nas važnosti prijateljstva, snazi ljubavi, hrabrosti koja dolazi u raznim oblicima, suočavanju sa strahovima i samima sobom.

Premda je to bio svijet čarolija i imaginarnih bića, djelovao je stvarno

Na jednostavan način, pitkim tonom, kroz knjigu su se razvijale jednako radnja i likovi dajući nam vremena da pohvatamo kompleksnost jednog drugog svijeta i njegovih likova. Svi oni bili su obavijeni velom mračne misterije i čarobnog svijeta koje smo, zajedno s Harryjem, i mi čitatelji postupno otkrivali. Premda je to bio svijet čarolija i imaginarnih bića, djelovao je stvarno – bio nam je blizak i mogli smo se prepoznati u njegovim likovima, učionicama, autoritetima, strahovima, željama… Koliko je nas godinama čekalo svoje pozivno pismo u Hogwarts!

Svatko od nas može se prepoznati u školskim podjelama na "klanove" i želji za pripadanjem, svatko je imao (ili htio imati) svog dobrog duha Dumbledorea, drugačije-od-ostalih prijatelje poput Rona, Hermione i Hagrida ili neprijatelje poput Dudleyja i Malfoya koje je htio udariti. I svatko od nas može prepoznati lekcije iz vlastitog života u rečenicama poput: Potrebno je puno hrabrosti da se suprotstaviš neprijatelju, ali još više da se suprotstaviš prijatelju, Nemoj žaliti mrtve, žali one koji žive – bez ljubavi ili Čak i u najmračnijim vremenima čovjek može pronaći sreću, ako se samo sjeti upaliti svjetlo.

Svijet Harryja Pottera bio je ta mala svjetiljka koja nas je, u trenucima kad smo se poželjeli sakriti od svega u vlastiti ormar ispod stubišta i zalupiti vratima, vodila u svijet kojim zapravo vladaju isti problemi, samo djeluje malo bajkovitije i pruža nadu da će na kraju sve biti dobro. Kad si u dvojbi, pođi u knjižnicu, rekla je Hermione. Tako i danas milijuni diljem svijeta liježu u krevet uz svjetiljku i knjigu o dječaku s ožiljkom na čelu, čitajući je s jednakom radošću kao i prije dvadeset godina. Ili, što bi se heripoterovski reklo:

Zar i dalje, nakon toliko vremena?

Uvijek…