Stalno slušamo iste kritike na račun naših klinaca. Kukaju zabrinuti roditelji, žale se prosvjetari, gore naslovnice, alarmiraju rezultati istraživanja.
Ako je slika koju dobivamo o našoj djeci realna, to je bez konkurencije najveći problem u zemlji, jedini koji je natjerao 50.000 ljudi na glavni zagrebački trg na najvećim prosvjedima u zadnjih 20 godina.
Nikakve pljačke, privatizacije, Horvatinčići ni socijalne nepravde nisu izvukle naše inertne guze iz naslonjača, ali ova tema jest. Jer nam je svima jasno da su sve rasprave o budžetu, broju županija, gej brakovima, izbornom sustavu zapravo sporedne.
Naša glavna zadaća, glavni uvjet preživljavanja kao društva ovisi o tome hoćemo li uspjeti odgojiti fine, pristojne i poštene građane koji se brinu jedni za druge. Drugim riječima, hoćemo li uspjeti odgojiti ljude koji su bolji od nas.
Čak 39,4 posto učenika svoju budućnost vidi u nekoj zemlji Europske unije, a njih 13,7 neku drugu zemlju izvan EU-a.
A evo kako nam ide. U tome se slažu rezultati svih istraživanja posljednjih godina.
KLINCI SU NAŠ ZRCALNI ODRAZ
Istraživanje Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) provedeno u suradnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu u 28 zagrebačkih osnovnih škola, pokazalo je da učenici izvan školskih obveza gotovo uopće ne čitaju. Najmanje vole hrvatski kao predmet, a zadana im je literatura dosadna.
Mladi ne volontiraju. Ne zanima ih humanitarni rad. Znanje im je teoretsko, u praksi se ne snalaze. Prema performansama daleko su ispod prosjeka EU-a.
Koji može biti zdravorazumski argument za odbacivanje tako važnog predmeta kao što je građansko obrazovanje? Učenje o vlastitim pravima i aktivnom sudjelovanju u zajednici? Učenje o nasilju na društvenim mrežama i pomaganju slabijima? Učenje o zdravim prehrambenim navikama?
Nemaju samopouzdanja, ne vide budućnost, nemaju interese ni jasne ambicije. Konzervativni su (konzervativniji i od svojih roditelja), teško prihvaćaju drukčije, ne putuju, razvijaju ekstremno nazadne stavove. Prema anketama, polovica tinejdžera smatra da muškarac ima pravo udariti ženu ako ga ne poštuje?!
Polovica ispitanih maturanata misli i da se izraz "građanin Hrvatske" koristi samo za ljude koji žive u gradu, isti broj misli da je homoseksualnost bolest (istraživanje GONG-a i predstavnika akademske zajednice), a čak 70 posto smatra da država ne treba zaštiti sve nacionalne manjine.
Jesu li oni krivi? Jesmo li mi baš perjanice prosvjetiteljstva, a oni nekim čudom urođenici s ruba civilizacije? Ti su klinci naš zrcalni odraz, mi smo direktno odgovorni za sve što oni postaju, oni su samo djeca!
Nikako da se probudimo. Način života, tokovi informacija, izbor autoriteta, sve se dijametralno promijenilo u zadnjih petnaestak godina. Dogodila se tehnološka revolucija, a naš sistem obrazovanja i pristup klincima identičan je onome iz sedamdesetih. Ploča, kreda i nabrajalica.
Nastava je "biflerska" s hrpom beskorisnih podataka. Nema vremena ni interesa za raspravljanje, propitivanje, razgovor s učenicima. A upravo im to u ovom ludom vremenu, u pretrpanošću svih senzacija, najviše treba.
U školama se u pravilu stvaralaštvo, umjetnost, kreativnost ne ističu kao prioriteti. Ne pita ih se za mišljenje, ne potiče ih se da istražuju to što stvarno jesu. Školski sistem bazira se na pristupu – nije bitno tko ste, što vas zanima, koje su vaše ideje. Najbitnije je da ste "naši".
Sve to je bilo predmetom predložene reforme školstva. Što se s time dogodilo? U kojoj je političkoj trgovini cjelovita reforma otpala, a mi se prešutno oprostili od nje?
Voljela bih da je obrazovanje ponovno glavna tema, a ne vojni avioni, branitelji i novi referendumi. Vratimo fokus prije nego što baš svi mlađi od Manolića odu za Irsku.
Država šuti i pravi se glupa. Kao da im je baš to u interesu – odgoj plašljivih podanika, zatvorenih u sebe, bez znanja i interesa.
Koji može biti zdravorazumski argument za odbacivanje tako važnog i potrebnog predmeta kao što je građansko obrazovanje, na primjer? Koja je to tema koja toliko iritira čak i autoritarnu vlast? Učenje o vlastitim pravima i aktivnom sudjelovanju u zajednici? Učenje o nasilju na društvenim mrežama i pomaganju slabijima? Učenje o zdravim prehrambenim navikama?
Apsolutno neshvatljivo. Rijeka, kao naš možda i najnapredniji grad, prošle je godine uvela građanski odgoj u 5. razred osnovne škole. Rezultati su senzacionalni.
VRATITI DJECI POVJERENJE U NJIHOVU INDIVIDUALNOST
Istraživanje Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci pokazalo je kako su učenici oduševljeni gradivom. 96,1 posto njih jako je zadovoljno temama i načinom obrađivanja, slažu se da je atmosfera ugodnija nego na ostalim predmetima i osjećaju se sigurnijima izraziti svoje mišljenje. Iskazuju pozitivne promjene u stavovima i, što je najvažnije, rado i zainteresirano idu u školu!
Polovica ispitaniih maturanata misli da se izraz "građanin Hrvatske" koristi samo za ljude koji žive u gradu, isti broj misli da je homoseksualnost bolest, a čak 70 posto smatra da država ne treba zaštiti sve nacionalne manjine.
Sasvim je jasno – to je jedini spas, jedini put koji je moguć. Staviti njih u centar, transformirati ih iz pasivnih objekata, slušatelja i primatelja, u subjekte, sudionike, osobe. Vratiti im povjerenje u sebe kao individue, raditi na njihovim specifičnim interesima i talentima. Prestati ih trpati u krda i kolektive, dati im prostora za njihov pojedinačni glas.
Ohrabriti ih za kritiku. Otvoriti im sva osjetila, raditi na empatiji. Škola nije samo baza podataka, škola je mjesto u kojem provode gotovo cijeli dan, mjesto u kojem se zaljubljuju, druže, konfrontiraju i formiraju kao osobe. Škola treba biti putokaz i inspiracija.
Voljela bih da je obrazovanje ponovno glavna tema, a ne vojni avioni, branitelji i novi referendumi. Vratimo fokus prije nego što baš svi mlađi od Manolića odu za Irsku.
Naime, čak 39,4 posto od 13.301 učenika strukovnih i gimnazijskih četverogodišnjih srednjoškolskih programa svoju budućnost vidi u nekoj zemlji Europske unije, a njih 13,7 neku drugu zemlju izvan EU-a.
U obrazovanju je ključ – hoćemo li postati kolonija jeftine radne snage, lobotomiziranih potrošača bez stava i ideja, ili ćemo odgojiti nove generacije sposobnih i samosvjesnih kreativaca koji neće po stoti put nasjedati na iste udice. Generacije ljudi boljih od nas. Molim vas, ne odustajmo!