Filmska diva Ingrid Bergman rođena je 29. kolovoza 1915. godine u Stockholmu. Njezin otac Justus, umjetnik i fotograf, želio je da njegova kći postane operna pjevačica. Međutim, sudbina joj je namijenila drugu profesiju, upravo onu koju je i sama priželjkivala - glumu.
Ingrid je odmalena govorila da će postati glumica. Često je oblačila odjeću svoje prerano preminule majke koja je umrla kada je malenoj Ingrid bilo samo dvije godine i u očevom studiju priređivala predstave.
Zahvaljujući svom očitom talentu, dobila je stipendiju za školu švedskog Kraljevskog dramskog teatra, istu onu koju je nekoliko godina prije nje dobila još jedna legendarna švedska filmska diva – Greta Garbo.
Nekoliko mjeseci kasnije Ingrid je već dobila ulogu u predstavi "Ett Brott" što je bio pravi presedan jer su do tada sve djevojke morale završiti 3 godine glumačke škole prije takvog angažmana. Tijekom ljetnih praznika dobila je i prvi ponudu za snimanje filma od jednog švedskog studija i odlučila je prekinuti školovanje kako bi se u potpunosti posvetila karijeri.
Imala je 21 godinu kada se udala za liječnika Pettera Arona Lindstroma, a 1938. godine rodila je kći Piju. Petter i Pia ostali su u Švedskoj kada je Ingrid 1939. godine otputovala u Hollywood na poziv legendarnog producenta Davida O. Selznicka.
Tada je snimila svoj prvi film za američko tržište, "Intermezzo: A Love Story", remake švedskog filma koji je napravila 1936. godine.
Prilikom prvog susreta, Selznick je odmjerio 175 centimetara visoku ljepoticu plavih očiju i svijetlosmeđe kose te počeo nabrajati njezine takozvane fizičke "mane". Želio joj je promijeniti zube, počupati obrve, obojati kosu…
Niste trebali kupiti mačka u vreći. Mislila sam da ste me vidjeli u filmu i da sam vam se svidjela pa ste zato poslali agenta po mene. Sada kada ste me vidjeli, želite promijeniti sve na meni. Ako je tako, radije ne bih snimala film, kazala mu je tada Ingrid.
Selznick je bio šokiran, ali i ugodno iznenađen njezinim odgovorom. Imam ideju toliko jednostavnu da je još nitko u Hollywoodu nije isprobao. Ništa na tebi neće biti popravljeno. Ništa neće biti promijenjeno. Bit ćeš prva prirodna glumica, oduševljeno je potom rekao producent.
Kada je sljedeće jutro sjela u stolicu ispred šminkera koji su zabrinuto konstatirali kako ima i neke bore koje bi trebalo popuniti, Selznick je počeo vikati: Nećete iščupati jednu dlaku i jednu vlas s nje. Ništa nećete napraviti!
Njegova "formula" pokazala se dobitnom. "Intermezzo: A Love Story" postao je hit, a Ingrid se preko noći prometnula u veliku zvijezdu.
Svi koji se nakon tog ostvarenja nisu zaljubili u nju, „pali“ su pred njezinim talentom nakon uloge u kultnom filmu "Casablanca".
Romantična drama redatelja Michaela Curtiza u kojoj je glumila s Humphreyjem Bogartom premijerno je prikazana 1942. godine. Napravila sam puno filmova koji su bili mnogo važniji, ali ljudi samo žele razgovarati o onome s Bogartom, komentirala je jednom prilikom film koji ju je pretvorio u filmsku ikonu.
Film "For Whom The Bell Tolls" donio joj je prvu nominaciju za Oscara. Prestižnu nagradu prvi put je osvojila 1944. za ulogu u filmu "Gaslight" redatelja Georgea Cukora.
BURAN PRIVATNI ŽIVOT NAOKO HLADNE SKANDINAVKE
Snimanje filma "Stromboli" redatelja Roberta Rossellinija okrenulo joj je život naopačke. Iako je bila u braku s Petterom, Ingrid se zaljubila u također oženjenog Rossellinija i par je na setu započeo aferu.
Hollywood je ostao zaprepašten kada se saznalo da je Ingrid trudna s Rosselinijevim djetetom, a jedan američki senator zbog toga ju je prozvao "moćnim utjecajem zla". Iako su njezinim muškim kolegama tolerirali preljubničke afere i izvanbračnu djecu, ona je zbog toga stavljena na stup srama samo zato što je bila – žena.
Glumica se uslijed skandala vratila u Europu gdje je 1950. godine rodila sina Roberta. Tjedan dana nakon poroda razvela se od Pettera i potom udala za Rossellinija. Dvije godine kasnije rodila je blizanke Isottu i Isabellu.
Bračna sreća nije dugo potrajala. Ljubomorni Rossellini nije želio da Ingrid radi s drugim redateljima i zahtijevao je da stalno bude kod kuće. Filmovi koje su zajedno snimali nisu postizali veliki uspjeh i Ingrid je postala nezadovoljna. Uslijedile su brojne i žestoke svađe. Slavni redatelj 1957. godine upustio se u aferu s indijskom glumicom Sonali Dasgupta i nedugo nakon toga razveo se od Ingrid.
Filmska diva nije dugo tugovala zbog kraha drugog braka. Zaljubila se u poduzetnika Larsa Schmidta, svog sunarodnjaka iz bogate švedske obitelji i 1958. godine udala se za njega. U braku su proveli dva desetljeća i razveli se 1975. godine.
Naoko hladna i rezervirana, u skladu s reputacijom Skandinavaca, Ingrid je ipak bila na glasu kao ambiciozna žena koja točno zna što želi. Titula preljubnice i razaračice domova koju su joj dali američki mediji nije je spriječila da se ipak vrati u Hollywood koji su u međuvremenu potresli mnogi drugi skandali pa njezina afera s Rossellinijem više nikoga nije ni zanimala.
Trijumfalni povratak uljepšao je Oscar za glavnu žensku ulogu u filu "Anastasia", a treći prestižni zlatni kipić osvojila je 1975. godine za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu "Murder On The Oriend Express".
Ne žalim za ničim. Da sam brinula o tome što će ljudi reći, ne bih živjela svoj život tako kako sam ga živjela, kazala je filmska ikona koja je preminula na svoj rođendan 1982. godine, nakon dugogodišnje borbe s rakom dojke.