Barbara Matić osvojila je zlato na Olimpijskim igrama u Parizu. Čudesna Barbara ostvarila je svoj san o olimpijskom zlatu i Hrvatskoj donijela prvu olimpijsku medalju u džudu u povijesti, pobijedivši Njemicu Miriam Butkereit.
U nastavku možete pročitati intervju s Barbarom, zanimljivi razgovor koji smo vodili dan prije nego što je otišla u Pariz.
Uoči Olimpijskih igara u Parizu, razgovarali smo sa Splićankom Barbarom Matić, dvostrukom svjetskom prvakinjom u džudu, magistrom elektrotehnike i strastvenom matematičarkom čija pozitivna energija osvaja na prvu.
Njezini su uspjesi istaknuli Hrvatsku kao elitnu zemlju kad govorimo o ovome sportu.
Dan prije putovanja u Pariz na Olimpijske igre, Barbara odmara u svome domu, a u kovčeg je već spakirala kimono, sportsku opremu, zvučnik i – haljinu za šetnju Parizom.
U zanimljivom razgovoru otkrila nam je što je motivira, kako je uspjela završiti jedan od najtežih fakulteta u Hrvatskoj uz velike sportske uspjehe i je li odmjerila snage sa svojim zaručnikom koji također voli borilačke vještine.
Toliko ljudi trenira i bori se za tu priliku, zato mogu reći da svi oni zaslužuju medalju. Velika je čast sudjelovati na Olimpijskim igrama, a ove godine imam još jednu dodatnu čast – nositi zastavu na svečanom otvaranju, govori nam Barbara.
Naša džudašica je prva Splićanka koja će biti stjegonoša na svečanom otvorenju Olimpijskih igara, a pridružit će joj se i hrvatski strijelac Giovanni Cernogoraz.
Bila sam presretna kad sam čula da su mene izabrali. Bit će to trenutak za pamćenje. Plus što će otvaranje biti na brodu na Seni pa će sve to skupa biti ekstra doživljaj, govori nam.
Na pitanje na koga će misliti u tom trenutku, Barbara simpatično odgovara:
Molit ću se samo da mi zastava ne ispadne iz ruku.
Dan prije natjecanja mora biti kao i svaki drugi
Trudim se da to bude normalan dan kao i svaki drugi, evo, sad ležim u krevetu. Želim da mi dani prolaze bez stresa, jer kad dođem tamo i kad krenu trema i leptirići, to će biti druga stvar. Ne volim pretjerana uzbuđenja prije velikih natjecanja, govori Barbara i otkriva nam da će se u njezinu koferu naći i zvučnik.
Uvijek govorim da se ne znam spakirati kad ne nosim kimono sa sobom. Osim sportske opreme i haljine za šetnju Parizom, ponijet ću i zvučnik jer na treningu mora biti glazbe.
Jutra mogu krenuti s Oliverom, ali kad je trening, onda mora biti nešto življe.
Upravo kroz glazbu nastaju najljepše uspomene, a 29-godišnja Barbara više ne može niti nabrojati sve uspone i padove koje je doživjela tijekom svoje sportske karijere. Upitali smo je može li nam izdvojiti najljepši i najteži trenutak otkako je vrhunska sportašica.
Ima puno lijepih uspomena pa mi je teško izdvojiti jedan. Najdraži trenutak mi je biio kada sam postala seniorska prvakinja, nisam bila svjesna da sam pobijedila.
A najteže mi je pao poraz u Tokiju, kad sam izgubila u borbi za medalju. Bila je tako blizu, a tako daleko, sanjala sam o toj medalji, ali na kraju se pobjeda nije dogodila, prisjeća se.
Međutim, Barbara nam govori da se baš uvijek trudi ostati pozitivna, kako u sportu, tako i u životu.
Pamtim što je jednom prilikom rekao sportski psiholog:
Na neke stvari možeš utjecati
Puno mi je lakše kad osvijestim da ne mogu utjecati na stvari koje me more i brinu. Onda samo pustim… ništa neću postići ako budem plakala tri dana i žalila za nekim porazom.
Ili primjerice, kad padnem ispit, bude mi žao, ali ne mogu ništa drugo nego samoj sebi obećati da ću se za sljedeći rok više potruditi. I to je to. Ništa nije nerješivo, ako je nerješivo, onda se oko toga ne treba živcirati, govori.
Možda će zvučati kao floskula, napominje nam, ali dobra organizacija je ključ uspjeha. Tako je uspjela završiti Fakultet elektrotehnike, računarstva i brodogradnje u Splitu, položiti pedagoške predmete na Filozofskom u Osijeku i paralelno držati instrukcije iz matematike. Bilo je trenutaka kad je trening bio pauza od učenja i učenje pauza od treninga.
Trenerica ili profesorica matematike?
Jako teško pitanje. Idealna kombinacija bi bila da predajem matematiku od petog do osmog razreda u osnovnoj školi i da s time mogu kombinirat džudo.
Da poraz boli, u tom smo sigurni, ali zanimalo nas je bole li padovi u ovome sportu.
A gledajte, mi smo na treningu pali toliko puta, tako da nas to više ne boli. Kad bi mi mama rekla da ne plačem jer je poraz dio sporta, uvijek bih joj rekla:
Kad te nešto boli i kad pobijediš – onda te više ništa ne boli, ali kad izgubiš – onda sve to još više boli.
Vrhunska sportašica, ali i partijanerica
Zbog mojih rezultata mnogi misle da sam zatvorena i stroga, ali mene zamara kad sam usredotočena samo na jednu stvar, zato volim trenirati, učiti, zabavljati se…
Barbara dodaje da joj je najdraži oblik opuštanja brunch s prijateljicama, a pošto obožava hranu, energiju joj puni i večera nakon koje super sjedne jedan izlazak.
Otok Vis njezino je mjesto savršenog opuštanja, a ponekad posjeti i festivale, kao što je Ultra Europe u Splitu.
Odmor na Visu ili party na Ultri?
A može li kombinacija? Cijeli dan opuštanje na Visu i onda kako mrak pada da nam bude sve življe i življe. To bi bilo idealno, ekspresno odgovara Barbara.
Uz sve uspjehe, Barbara je i sretno zaljubljena. Njezin zaručnik također voli borilačke vještine pa smo je upitali jesu li ikad odmjerili snage.
Nismo, jer on ne želi odjenuti kimono. A u borilačkim vještinama se ne bismo okušali. Ja sam se predala, odustala sam i rekla da je jači. To je bilo za mir u kući, govori nam kroz smijeh.
Na samome kraju, dotaknuli smo se i predrasuda vezanih uz džudo i druge borilačke sportove.
Moja ruka nije mala...
Ima komentara poput – tebe se treba bojati, s tobom moramo biti dobri i slično…
Kad govorimo baš o džudu i nema nekih predrasuda, ali ima općenito o ženama u borilačkim sportovima. Mnogi misle da su žene u borilačkim sportovima muškobanjaste.
Imala sam i nekoliko ponuda za obaranje ruku, to me prije diralo, ali sada ne. Mislim, ja sam svjesna da moja ruka nije mala, ali što da radim, zaključila je Barbara kroz simpatični smijeh, srdačno nas pozdravila i vratila se odmaranju prije još jednog velikog natjecanja.
Sretno, Barbara, držimo ti palčeve!
Sve o Olimpijskim igrama možete saznati na portalu Gol.hr.