Ulogu u filmu "Mjesto pod suncem" iz 1951. Elizabeth Taylor dobila je sa svega 17 godina i tek je bila započela svoju tranziciju u odrasle uloge kao tadašnja najveća dječja zvijezda u Hollywoodu. U toj drami redatelja Georgea Stevensa, temeljenoj na romanu Theodorea Dreisera "An American Tragedy", Elizabet je glumila glavni ženski lik Angele Vickers.
Elizabeth Taylor partner u filmu "Mjesto pod suncem" bio je Montgomery Clift u ulozi ambicioznog mladića siromašnog porijekla Georgea Eastmana, koji pokušava ući u "pristojno društvo" kroz rad u tvornici, ali i ljubavnu vezu s kćeri vlasnika tvornicu, koju je odglumila Elizabeth Taylor.
Jedna od najpotresnijih drama snimljenih pedesetih godina u Hollywoodu doživjela je ogroman uspjeh kod publike, potvrdivši Clifta i Taylor kao jedne od najvećih zvijezda tadašnjeg Hollywooda, ali i kod kritike. Osvojila je šest Oscara, ali i prvi Zlatni globus za najbolji dramski film. Smatra se jednim od najboljih i najvažnijih filmova svog vremena, a poznat je i po muzičkoj partituri koju je napisao Franz Waxman i koja je, također, nagrađena Oscarom.
Među šest osvojenih Oscara bio je i onaj za najbolju režiju te za kostimografiju za koju je bila zaslužna Edith Head. Bijela balska haljina koju Elizabeth Taylor nosi u svojoj prvoj sceni u filmu postala je jedna od najkopiranijih haljina u filmskoj povijesti, a inspirirana je Diorovim dizajnom koji je u to vrijeme popularizirao istaknuti struk i raskošni donji dio.
A mladoj Elizabeth takav kroj itekako je odgovarao jer je glumica, kako je otkrila Edith Head, bila jako ponosna na svoj sićušan struk te je na probama govorila dizajnerici da je slobodno još stisne u struku.
Edit je haljinu ukrasila malim ljubičicama, a dramatičnosti kreacije doprinijela je iznimno voluminozna suknja, s metrima i metrima tila preko pastelne podsuknje, dok se zbog cvjetića poprsje činilo punije. Kombinacija punog poprsja i široke suknje naglašavala je struk, čineći ga još užim nego što jest.
Haljina je bila toliko zapažena da su je proizvođači odjeće počeli masovno kopirati te je postala najpopularnija formalna haljina u 1951. i 1952. godini. Na svakoj ljetnoj zabavi moglo se vidjeti barem deset njezinih kopija, a nosile su je djevojčice i žene od sedam do 37 godina.
Edith Head željela je stvoriti svečanu toaletu koja će istovremeno biti stajliš i bezvremenska, i u tome je svakako i uspjela.