Među roditeljima i prosvjetnim djelatnicima ponovno se otvara rasprava o odvojenim školama za djevojčice i dječake. U nastavku pročitajte više o ovakvom tipu programa školovanja

Godine 1901. djevojčice su imale poseban ulaz i to je bila djevojačka pučka škola. A samo nekoliko koraka dalje nalazila se i dječačka pučka škola i tako je bilo sve do negdje 1930-e, kada su dječaci ulazili u školu na poseban ulaz.

Ali i u 2016-oj postoje škole u kojima djevojčice uče zasebno od dječaka. Takva je na primjer zagrebačka škola "Ružičnjak".

Razvoj je drugačiji između dječaka i djevojčica, ali ne bi bilo nikako za društvo dobro da budu svi jednospolne škole. objašnjava Vera Crnko Blažević, ravnateljica OŠ Ružičnjak.

Zagovornici ističu: manje nasilja i više sporta

Razvoj je drugačiji između dječaka i djevojčica, ali ne bi bilo nikako za društvo dobro da budu svi jednospolne škole

Zagovornici ovakvih škola kažu kako je u njima manje nasilja, djevojčice imaju puno više samopuzdanja te postižu bolje ocjene, pogotovo u prirodnim znanostima. Oni također ističu kako u pubertetu, umjesto na suprotni spol, češće misle na knjigu i učenje.

U školama za dječake sport je jako važan jer dečke treba baš dobro izmoriti da bi oni mogli pratiti nastavu, tako da oni imaju svaki dan tjelesni naglašava Lucija Murgić, osnivačica škole.

Možda će ocjene kod jednospolnog obrazovanja biti bolje, složni su neki kritičari, no smatraju kako se na taj način djeca ne pripremaju dovoljno za život.

No prepreke za zajedničku igru na igralištu ili pak zajedničko učenje u učenionici ne vide čini se ni djevojčice, ali ni njihovi roditelji.

"Moj prvi prijatelj je muško i moj najbolji prijatelj je muško i oni baš su zabavni. " kaže Ramona iz 6. razreda

A što kaže petogodišnji Josip?
"Koja je prednost djevojčica? One se znaju ponašati, a ja se ne znam baš ponašat sa Davidom."

Bez obzira jesu li za istospolnu ili zajedničku školu, svi se slažu da je najbitnija mogućnost izbora.