Svake godine nekoliko tjedana prije rođendana napravim neku vrstu meditacije. Razmišljam o tome jesam li išta naučila i je li mi žao što više nikada ne mogu vratiti baš tu godinu.
Zbog rođendana se često osjećamo kao da smo u panici što dodajemo još jednu svjećicu na torti te koliko god nam je drago što ćemo dobiti pokoji poklon, uzeti slobodan dan, otputovati nekamo, dobiti puno zagrljaja i lijepih želja, sigurno ćemo se uoči nekih rođendana više zapitati nego za one niske dvocifrene.
U svojoj bikovskoj glavi razmišljam je li trideset i druga moje vrijeme i hoće li se retrogradni Merkur smilovati i okrenuti se dalje od mog planeta, pustiti me da živim, osvojim EuroJackpot i da mi na dan kada pravim rođendansku tortu neće crknuti pećnica (upravo se dogodilo).
Jasno je da sa svakom godinom dolaze nova iskustva, novi izazovi i, ako imamo sreće, mala zrna mudrosti usput. Kada kažem jesam li pametnija, ne mislim na školsku pamet, nego više na ono je li me život ičemu naučio.
Za trideset i prvu godinu mogu vam iskreno reći da me naučio da je 90 posto gotovo katastrofa, a 10 posto su trenutci zadovoljstva. Je li tako svima, zaista ne znam, ali silno želim da se ta statistika s novom godinom promijeni.
Naravno da nas izazovne životne situacije uvijek najviše nauče, ali kada je trenutak da univerzumu glasno kažem da je dosta, naučila sam sve, prošla sam testove, može li sada neko trajno sunčano razdoblje?!
Svaka nova svjećica na torti zapravo je zahvalnost što je uopće možemo puhati
Dok sama sebi držim fige, prelazim u glavi stvari koje sam naučila, i moram priznati da sam jako ponosna na tijesto za pizzu koje sam usavršila ove godine. Je li to dovoljno da mi krene ili me dan prije rođendana čeka neka velika životna lekcija od koje ću ponovno okrenuti očima, ne znam.
No znam da sam u trideset i prvoj naučila neke nove stvari o sebi, postavila sam granice drugim ljudima koje su bile nužne za moje mentalno zdravlje i naučila sam jedan posto više slušati svoga supruga (nadam se).
Bik u meni ipak je najzadovoljniji jer izlazim sretnija iz ove godine nego kako je počela, s više svijesti o sebi i poslovima koji me istinski ispunjavaju. Ulazim u trideset i drugu pozitivnija, otvorenija i sa spremnošću za neke nove faze Mirne.
Možda ustvari nitko ne zna što radi, ali radimo najbolje što možemo s onim što imamo. Svaka nova svjećica na torti zapravo je zahvalnost što je uopće možemo puhati, zaželjeti novu želju i ujutro se probuditi sa spoznajom da jednostavno moramo dalje, pametniji ili ne.
Živjela ja za još jedan krug oko Sunca, još jednu avanturu, put u nepoznato, sreću, suze i za još puno novih recepata, pokvarenih uređaja i velikih zagrljaja. Sretno svim bikovima, nema nam ravnih!